Četvrta godišnjica smrti Tomislava Ivančića
Kazao je kako je Tomislav Ivančić svjedočio koliko mu je osobno stalo do susreta sa živim Bogom i pomaganja drugima da dođu do takva iskustva.
Na Čistu srijedu – Pepelnicu, 17. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević predslavio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Marije Kraljice i sv. Jurja Mučenika u Davoru te se spomenuo četvrte godišnjice smrti prof. Tomislava Ivančića, koji je u navedenoj crkvi primio sveto krštenje.
Uvodeći u misno slavlje, biskup je rekao da nas korizma podsjeća na čudesnu činjenicu da smo se rodili i kako jedino s Bogom možemo najbolje ostvarivati svoje postojanje, te nas poziva da pokorom i obraćenjem posvjedočimo kako želimo biti cjelovito Njegovi. Podsjetio je sudionike slavlja da je na današnji dan prije četiri godine preminuo svećenik Tomislav Ivančić, koji je u ovoj crkvi bio kršten, pričešćen i krizman, i krenuo je u svijet te je kao svećenik odlučno nastojao biti Božji, služiti drugim ljudima da budu Njegovi. Rekao je da želimo Bogu zahvaliti za dar njegova života i za poslanje koje je vjerno vršio.
U homiliji, biskup je zapitao sudionike slavlja kako se snalaze u svemu onome što se u posljednje vrijeme događa u Hrvatskoj. Kazao je kako u javnom prostoru susrećemo izazovnu činjenicu, da ljudi stalno jedni druge za nešto optužuju, jedni drugima prigovaraju na političkoj i drugim razinama te šalju poruku kako drugi ne valjaju, da su pokvareni, korumpirani. A kad netko u javnosti progovori o sebi, to je onda redovito da se nečim pohvali.
Spomenuo je da naša osobna sadašnjost i budućnost ne ovisi o tome kakav je drugi, nego kakav je svatko pojedini od nas. Istaknuo je kako je korizma vrijeme koje nas želi raskrinkati u našim prijetvornostima. Isus nas u naviještenom evanđeoskom ulomku poziva da uvijek počinjemo od sebe s pitanjem kakav sam, jer svijet se mijenja po onome što se najprije mijenja u svakom pojedinom od nas. Nema značenja to što se drugi mijenjaju, ako se svaki pojedini od nas ne promijeni. Biskup je kazao kako nam Isus naznačuje neke konkretne čine po kojima se ta promjena u nama može ostvarivati: molitva, post i milostinja.
– Molitva koju Bogu upućujemo, post koji poduzimamo i milostinja koju dajemo nevoljnome naš su osobni čin, kojim nadvladavamo ono što je u nama sebično i ranjeno zloćom, što nas zatvara u nas same, onemogućavajući nam da dišemo punim životnim dahom, kako je to Gospodin naumio kad nas je pozvao u život. Bog ne gleda što smo u svojoj vanjštini, nego kakvi smo iznutra, u iskrenosti svoga srca. Ako Bogu dodijelimo sporedno ili zadnje mjesto u svojoj svakodnevici, to ne će nauditi Njemu, nego nama koji bez njega duhovno umiremo – upozorio je biskup.
Kazao je kako je Tomislav Ivančić svjedočio koliko mu je osobno stalo do susreta sa živim Bogom i pomaganja drugima da dođu do takva iskustva. Organiziranjem evangelizacijskih seminara nastojao je služiti ljudima da se u njima ostvaruje ona punina života koja nam je darovana u Isusu Kristu, kad je za nas postao čovjekom, položio sebe u smrt, i kad je pobijedio u uskrsnuću.
Zahvalio je svećeniku Tomislavu i drugim preminulim svećenicima porijeklom iz Davora kojih se spominjemo što su u svojoj ljudskoj krhkosti i lomnosti živjeli vjernost Bogu, otvorenost za Njega i suradnju s Njim, u uvjerenju da će im On svojom božanskom mjerom uzvrati za sve što su u skrovitosti, poniznosti i plemenitosti svoga srca nastojali činiti. Pozvao je sudionike slavlja da moleći za preminule svećenike puninu života u vječnosti, ove korizme rade na sebi te da ona bude za njih vrijeme milosti, po kojem postajemo bliži Bogu i On nama.
