Đakovačko-osječka nadbiskupija proslavila svog nebeskog zaštitnika
Povijest Đakovačko-osječke nadbiskupije započela je 1239. godine kad se bosanski biskup Ponsa sklonio u Đakovo gdje je nastavio častiti sv. Iliju proroka, nebeskog zaštitnika svoje biskupije.
Prisjećajući se početka svoje mjesne Crkve nadbiskup Đuro Hranić u đakovačkoj katedrali je na blagdan sv. Ilije proroka započeo svečano euharistijsko slavlje zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije.
U svojoj homiliji nadbiskup je podsjetio okupljene vjernike na sukob sv. Ilije sa svećenicima kulta boga Baala te njegova progona od kraljice Izabele i bijega u pustinju, kada je Ilija ostao ostavljen od svih, izdan i sam, piše Nadbiskupija.
- U strahu je pobjegao dan hoda u pustinju. I ondje je došao k sebi. Očito da to što je pobio Baalove svećenike nije ničemu poslužilo, a i on sam se pokazao kukavicom te je pobjegao u strahu pred kraljicom Izabelom. Tako su ne samo kralj, dvorjanici i narod slabići, nego je slabić i kukavica i on sam. Ilija se gorko kaje i srami što je pobjegao - rekao je nadbiskup.
Dodao je kako je Bog Iliji upravo u takvoj situaciji potpune bespomoćnosti, u iskustvu uzaludnosti i gorkoga razočaranja, kad je bio spreman dići i ruku na sebe, poslao gavrana s vodom i kruhom, krijepio ga 40 dana te ga kroz pustinju doveo do ‘Božje gore’ Horeba.
- Kad je čovjek na vrhu planine, onda je bliži nebu i Bog mu izgleda dostupniji. Odatle, uronjen u tišinu, motri svijet koji je ostavio umanjenim, stavljenim u pravu perspektivu. Što se više Ilija penjao u vis, to mu je sve zemaljsko postajalo manje; njegova nastojanja, preokret situacije i vlastita slabost, uspjesi i planovi neznatni i zanemarivi. Na gori se pozornost može usredotočiti na ono što je bitno, a duša se može lakše prepustiti Bogu i njegovim naumima - rekao je mons. Hranić posvijestivši da i mi poput Ilije možemo proći kroz duboku egzistencijalnu krizu i tada imati priliku za povratak Bogu.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je potaknuo okupljene na molitvu zaštitniku Nadbiskupije sv. Iliji, da i nama, osobito u našem umoru i bezvoljnosti, izmoli poučljivo srce, kakvo je bilo njegovo i da nam izmoli obnovljenu snagu, zanos i polet za službu i poslanje koji su pred nama.
Na kraju misnog slavlja nadbiskup Hranić izrazio je zahvalnost vjernicima Đakova, koji su u subotu 18. srpnja pokazali 'domišljatu ljubav' te okupljanjem pred samostanom Milosrdnih sestara Svetoga Križa i pred stanom đakovačkog župnika Tomislava Ćorluke pjesmom i molitvom sestrama i župniku izrazili svoju podršku i želju za brzim ozdravljenjem.
