Dan života i Međunarodni dan ljudskog bratstva u Požegi

U nedjelju 7. veljače požeški biskup Antun Škvorčević predslavio je misno slavlje u požeškoj crkvi sv. Lovre, a koncelebrirali su Želimir Žuljević, rektor navedene crkve, Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata, Robert Kupčak, predstojnik Katehetskog ureda, Krunoslav Siroglavić, prefekt u Požeškom kolegiju, te Matej Siluković, biskupov tajnik, uz služenje đakona Marka Gerendaja i Roberta Medveda.

Pozdravljajući nazočne, biskup je kazao da su ove nedjelje pred nama dva spomena i dva izazova. Prvi je Dan života, koji se po odluci Hrvatske biskupske konferencije slavi prve nedjelje u veljači. Zaustavljamo se pred činjenicom da postoji život, a napose život čovjeka, vrhunca Božjeg stvaranja, koji valja poštovati od njegova naravnog začeća do prirodne smrti. Drugi pak izazov jest činjenica da su se prije tri dana, 4. veljače, navršile dvije godine otkako je papa Franjo zajedno s velikim imamom Al-Azhara u Kairu, Ahmadom Al-Tayyebom, u Abu Dhabiju potpisao  'Deklaraciju o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot'. 

U homiliji, biskup je kazao kako nam naviještena Božja riječ ove nedjelje govori o životu, ali ne teoretski, nego kao o konkretnoj stvarnosti koja se odnosi na naše osobno i zajedničko postojanje.

– Tako nam u ulomku prvog čitanja iz Knjige o Jobu, koja je svjetski književni biser, o životu progovara starozavjetni patnik Job koji je, izgubivši sva materijalna dobra i vlastito zdravlje, proživio duboko, ali teško iskustvo vlastita postojanja ispunjena napuštenošću, osamom, bolešću i trpljenjem, i koji je zbog toga pitanju životu pristupao s njegove tamne strane, prisutnosti zla, trpljenja i u konačnici smrti – ustvrdio je biskup.

Povezujući naše životno iskustvo bolesti, patnje i umiranja s proslavom međunarodnog Dana ljudskog bratstva, koji prvi put obilježavamo ove godine, biskup je ustvrdio da smo mi doista međusobno braća i sestre i po tamnoj strani života o kojoj govori naviješteni ulomak iz Knjige o Jobu, i iz Evanđelja, kojoj nitko ne može izbjeći, jer nas sve, bez razlike, prije ili kasnije, snađe neka životna nevolja, bolest, trpljenje i u konačnici smrt.

Naglasio je kako Bog u tim životnim stanjima svim ljudima pristupa kao jednakima i jednako važnima, ne razlikujući nas ni rasno ni klasno, nego nam svima u Isusu Kristu pruža svoju moćnu i milosrdnu ruku da nas oslobodi iz naših nevolja i izbavi od smrti te nam svima podari puninu života. Ustvrdio je kako se suvremeno čovječanstvo, obilježeno snažnim individualizmom i sebičnošću, grči u nekim svojim podjelama zbog kojih ljudi nisu u dovoljnoj mjeri svjesni da su kao Božja stvorenja duboko međusobno povezani i da je Bog u Isusu Kristu posvjedočio koliko mu je stalo da svakoga čovjeka u cijelosti izliječi od ranjenosti njegova tijela, duše i duha.

Nakon popričesne molitve, sudionici slavlja predvođeni biskupom izmolili su molitvu pape Franje sv. Josipu. Na koncu misnog slavlja biskup ih je pozvao da ne zaborave kako smo svi međusobno braća te je naglasio da riječ 'svi' ima posebno značenje jer je ukorijenjena u ljubavi koju Bog ima za sve ljude. Poželio je da im u toj svijesti bude blagoslovljen sljedeći tjedan. Potaknuo ih je da iduće srijede sudjeluju na proslavi blagdana bl. Alojzija Stepinca, drugog zaštitnika Požeške biskupije, čije su relikvije ugrađene u oltar crkve sv. Lovre.