Deseti utorak sv. Antunu na Svetom Duhu
U Župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu traje pobožnost trinaest utoraka sv. Antunu. Deseti utorak 18. svibnja Misu je predslavio župnik Župe sv. Mirka u Šestinama, vlč. Robert Šreter.
Koncelebrirali su: župnik, fra Roko Bedalov i župni vikar, fra Ivan Marija Lotar, prenosi IKA.
Vlč. Šreter u propovijedi je govorio o važnosti ispravnog i potpunog življenja vjere. 'Nije lako biti postojan u vjeri. Kad bi bilo lako vjerovati, onda bi svi bili vjernici. Kad bi bilo lako prihvatiti Uskrsloga, svi bi bili Njegovi učenici. Nije nikad bilo lako biti vjernik, ako si želio vjerovati do kraja i živjeti uistinu onako kako te to uči Krist Gospodin. Nije lako, ali je li lijepo biti vjernik? Isplati li se biti vjernik? Na to pitanje svatko treba odgovoriti za sebe', rekao je vlč. Šreter, spomenuvši da se približava svetkovina Duhova, rođendan Crkve, kada sami sebi želimo osvijestiti koje je poslanje svakoga od nas, da poput apostola, nakon što su primili silu odozgor, snagu Duha Svetoga, tako i mi nošeni tom Božjom silom idemo i svjedočimo vjeru.
– Kažu da se u životu sv. Antuna dogodilo jedno duhovsko čudo. Godine 1230., samo godinu dana prije smrti, u Rimu pred Papom, franjevačkom zajednicom i mnoštvom vjernika, on je propovijedao. Životopisci, spominjući desetak naroda čiji su pripadnici bili tamo, navode i Hrvate. Kažu da su tu propovijed sv. Antuna svi razumjeli, premda su bili s raznih strana, govorili svatko svojim jezikom. To je to duhovskog čudo da su ga svi razumjeli – kazao je vlč. Šreter.
Zapitavši razumijemo li mi katolici u hrvatskom narodu danas što nam govori sv. Antun, želimo li razumjeti njegovu poruku ili ju shvaćamo površno, vlč. Šreter primijetio je da ga mnogi doživljavaju prvenstveno kao čudotvorca i očekuju da svojim zagovorom i danas čini čuda. 'Jesu li čuda temelj naše vjere? Jesu li čuda ono što mi vjernici prvenstveno tražimo ili bismo trebali tražiti nešto drugo? Da je sv. Antun činio čuda, neosporno je. Ali, zašto je činio čuda, kako je mogao činiti čuda, je li ih želio činiti?
Nijedan istinski svetac ne privlači ljude k sebi, ne želi on pozornost ljudi svratiti na sebe. Nijedan autentični svetac ne želi da mu ljudi plješću. Tako je sv. Antun govorio subraći da ne govore o njemu, nego o Bogu. Nije želio da prepričavaju njegova čuda, da hvale njegove propovijedi, jer on ne govori da bi se nekome svidio, njemu to ne treba. Svaki svetac želi proslavljati Boga svojim životom i pomagati ljudima da upoznaju Božju ljepotu, da prihvate Božju dobrotu, da s Bogom žive i idu kroz život. Čuda je činio kao posljedicu te svoje želje jer mu je Bog dao da čini čudesne znakove koji su bili sa svrhom da ljudima pomognu, da ojačaju u ljudima vjeru. Čudo zbog samoga čuda nema smisla. Nije ljudima govorio što žele čuti, nego im je naviještao Božju riječ, pozivao na obraćenje, upozoravao na pogrješke, grijehe, loše navike', istaknuo je vlč. Šreter.
Prema riječima vlč. Šretera, sv. Antun bio bi vrlo kritičan i prema ovom našem vremenu kao što je bio kritičan prema svome. 'Sv. Antun nam želi ispitati savjest jesmo li ljudi i kršćani, živimo li ljudskost i kršćanstvo i kako ih živimo. Božja riječ uvijek propituje čovjeka, ona mu ne povlađuje, nego u nama izaziva nemir, želi nas razbuditi, ne želi da budemo mlitavi. Kako mi katolici u hrvatskom narodu živimo vjeru danas, ovdje u svojoj sredini? Imamo dojam da vjere nestaje bez obzira na broj ljudi koji se okupljaju pogotovo na velikim slavljima.
Ali, gdje je vjera i gdje su vjernici u svakodnevnom životu, gdje je naš angažman oko vrijednosti koje proizlaze iz Evanđelja, iz Božje riječi? Gdje je naš trud da ih samih živimo i da se zauzimamo za te vrijednosti bez straha i srama? Vjera bi u nama trebala izazivati ponos, radost, pomoći da s osmijehom na licu idemo kroz život, pa čak i kad smo žalosni, jer vjera je jača od bilo koje naše žalosti. Imamo li mi snage za takvu vjeru? Imamo li snage mi suvremeni kršćani ne tražiti i ne trčati za čudima, nego ostvarivati najveće čudo u svom životu, a to je vjera koja je postojana, stabilna, koja postavlja pitanja, koja najprije kritizira samog sebe, a onda i pojave oko sebe, koja se ne boji uprijeti prstom i reći da nešto ne valja i da nije u skladu s Božjom riječi? Gdje je nestao proročki duh i žar nas kršćana koji je resio sv. Antuna? Za to čudo sv. Antuna molimo danas da bismo bili vjernici poput njega, da bismo vjernički žar nosili u sebi, da bismo težili za Bogom i s Bogom živjeli', kazao je vlč. Šreter, jasno poručivši: 'Ili smo kršćani u svemu ili nismo ni u čemu, nema sredine'.
