Dopis velikog nadbiskupa Ševčuka predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije

Dopis velikog nadbiskupa Ševčuka predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije

Prenosimo u cijelosti dopis velikog nadbiskupa kijevsko-haličkog Svjatoslava Ševčuka upućen 26. srpnja 2022. predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću.

Autor
Hina/IKA/Laudato/F.P.
Fotograf
IKA
Objavljeno:
 
28.07.2022 08:08

 

Ukrajinska grkokatolička Crkva
Svjatoslav Ševčuk
veliki nadbiskup kijevsko-halički

Kijev, 26. srpnja, godine Gospodnje 2022.
Prot. br. 22/173-12

 

Njegova ekselencija Želimir Puljić,
nadbiskup zadarski,
predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Slava Isusu Kristu!

 Vaša Ekselencijo,

prigodom naše godišnje Sinode biskupa, okupljenih u gradu Przemyslu u Poljskoj od 7. do 15. srpnja 2022., mi, biskupi Ukrajinske grkokatoličke Crkve, upućujemo Vam iskrene bratske pozdrave, ujedinjeni s vama u zajedničkoj vjeri i iskrenom prijateljstvu. Kako je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci naše stado ranjeno i pogođeno zločinima otvorenog rata i nakon njega, humanitarnom krizom, zahvalni smo na Vašoj molitvenoj potpori i materijalnoj pomoći.

Tijekom pandemije koronavirusa nismo bili u mogućnosti da se međusobno okupimo na Sinodi. Unatoč tome, nastavili smo svoj rad virtualnim putem i uspjeli smo izraditi važne dokumente za život Ukrajinske grkokatoličke Crkve. Godine 2020. naša se Sinoda usredotočila na kršćanski poziv na milosrđe – diakoniu. Taj poziv upućen je u Posinodskom pastoralnom pismu: „Samo će jedno ostati tvoje – ono što si dao siromasima“. Godine 2021. naša je Sinoda razradila širi program za ovo desetljeće izradivši Pastoralno pismo koje donosi plan pod naslovom „Nada na koju nas Gospodin poziva“. Ovo pismo postavlja sedam prioriteta za Ukrajinsku grkokatoličku Crkvu: 1. Trajna provedba pastoralnog plana „Živa župa – mjesto susreta sa živim Kristom“; 2. Pastoralno obraćenje; 3. Razvoj mreža zajedništva; 4. Put prema liječenju rana i trauma; 5. Blizina i konkretna briga prema siromašnima i marginaliziranima; 6. Kršćanska obitelj – kućna Crkva; 7. Osjećaj poslanja i odlazak u svijet. Pandemija koronavirusa i ovogodišnja eskalacija rata, koji Rusija vodi protiv Ukrajine od 2014. godine, stavljaju u središte hitnost i izazove zadaća za koje vjerujemo da ih je pred nas stavio Gospodin.

Tema današnjeg zasjedanja Sinode biskupa Ukrajinske grkokatoličke Crkve bila je „Sinodalnost i sabornost: iskustvo Ukrajinske grkokatoličke Crkve“. Sinodalnost nalazi svoj uzor u samom životu Presvetog Trojstva – Jednog Boga u tri Osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Sinodalni put ugrađen je u DNK ljudskog društva i poseban je poziv kršćanske zajednice, rođene utjelovljenjem Isusa Krista, čija je misija bila obnoviti čovječanstvo u jedinstvu s Bogom i ljudi međusobno; jedinstvo koje je bilo ranjeno grešnim izborom odbijanja zajedništva kroz egocentričnost naše pale ljudske naravi.

Uz promišljanja teoloških temelja sinodalnosti i saborništva, naša je Sinoda istraživala konkretne primjere sinodskog puta i djelovanja u životu naše Crkve, od vremena krštenja Kijevske Rusi 988. godine do danas. Sinodski put savjetovanja, suradnje i zalaganja odražava se u radu Biskupske sinode i na zasjedanjima Skupštine patrijarha (Sabora) Ukrajinske grkokatoličke Crkve. Djeluje u kršćanskim obiteljima, u životu župnih zajednica, eparhija i u jedinstvu koje dijelimo s univerzalnom Katoličkom Crkvom, kao i na ekumenskom putu – tom blaženom nastojanju, vođenom Duhom Svetim, obnavljanja zajedništva tamo gdje je je ranjeno. I doista, iako je zbog pandemije posljednje zasjedanje Skupštine patrijarha (Sabora) na temu „Iseljavanje, naseljavanje i globalno jedinstvo Ukrajinske grkokatoličke Crkve“ (zakazano za kolovoz 2021.) moralo biti odgođeno, naša Crkva uspjela je održati osjećaj globalnog jedinstva i suradnje, slušanja i međusobnog otvaranja srca tijekom dvije sjednice Crkvenog foruma (30. listopada i 11. prosinca 2021. godine), povezujući predstavnike iz cijelog svijeta virtualnim putem.

Činjenica da smo se okupili u susjednoj Poljskoj, a ne u Ukrajini, govori o posebnom trenutku u povijesti kojeg Ukrajina i njen narod danas proživljavaju. Radost okupljanja prvi put nakon tri godine smanjena je ratnom stvarnošću. 24. veljače, osmogodišnji napad Ruske Federacije na Ukrajinu ušao je u novu fazu – prvu fazu otvorenog rata i invazije, koju rusko vodstvo cinično naziva „specijalnom operacijom“. Ovaj novi napad na ukrajinski suverenitet i teritorijalni integritet zapravo je napad na temeljne ljudske vrijednosti koje svi dijelimo. Mnogi gradovi i mjesta u Ukrajini bili su svjedoci užasnih i brutalnih ratnih zločina, namjernog uništavanja civilne infrastrukture – stambenih kuća, bolnica, škola, crkava, muzeja, kazališta, mostova itd. Vidjeli smo raseljavanje više od 16 milijuna ljudi, uključujući više od 5 milijuna koji su prešli u zemlje srednje i zapadne Europe tražeći utočište i pomoć. Samo u gradu Mariupolu, prema službenim podacima, ubijeno je više od 22.000 civila, odnosno 5% stanovništva, iako su stvarne brojke vjerojatno puno veće. Rusija je, kako je i sama priznala, također je zarobila oko 300.000 ukrajinske djece. Mnogi ukrajinski državljani, prisilno prebačeni u Rusiju, podvrgnuti su zlostavljanjima i mučenjima (poneki sve do smrti) u tzv. filtracijskim logorima, da bi potom bili poslani u najudaljenije krajeve Ruske Federacije.

Kao pastiri napaćenog naroda i mnogih vjernika diljem svijeta koji imaju korijene u Ukrajini, duboko dijelimo ne samo tugu koju svaki Ukrajinac proživljava u ovom trenutku, nego i odlučnost da se odupremo i suprotstavimo zlu koje nas je snašlo. Nismo imali iluzija o ruskim namjerama prema Ukrajini i upozoravali smo svijet, s malo učinka, na predstojeću eskalaciju. Sada je Rusija skinula svoju masku i otkrila cijelom svijetu ono što smo shvaćali desetljećima, ako ne i stoljećima – da u ruskoj imperijalističkoj viziji jednostavno nema mjesta za postojanje Ukrajine kao neovisne države, niti za Ukrajince kao posebnog europskog naroda. Ideološka podloga ovog rata, tzv. „Ruski svijet“ (Russkiy mir), kako su primijetili i mnogi zgroženi pravoslavni teolozi, opasan je sinkretizam kršćanstva i ultranacionalizma, zajedno s manihejsko-dualističkim svjetonazorom, izopačenim očekivanjem i unaprijed smišljenim izazivanjem sukoba dobra (shvaćenog kao Rusija) i zla („trulog Zapada“), koji se više pronalazi u duhu tzv. Islamske države nego li u kršćanstvu. Ukrajina je na čelu ovog globalnog sukoba. Zasigurno, kao kršćanski pastiri, uvijek smo svjesni obraćenja i duhovne borbe na koju Evanđelje poziva cijelo palo čovječanstvo. Međutim, mogućnost čak i djelomične ruske pobjede ima globalne posljedice, političke i duhovne, čak i za budućnost i dobrobit same Rusije. Zlo ne smije prevladati. Ipak, u ovom trenutku nije jasno, s obzirom na intenzivnu kampanju proratne propagande unutar Rusije, je li njezin narod spreman na moralni obračun neophodan za ozdravljenje i pomirenje.

Zahvalni smo svijetu na solidarnosti i pomoći. Osobito smo zahvalni vjernicima koji i dalje podupiru Ukrajinu molitvama Svevišnjemu da On otvori oči onima koji su dopustili da im zlo zavlada srcima, kako bi se užasnuli nad svojim postupcima.

Zahvalni smo župnicima i katoličkim vjernicima Hrvatske na iskazima solidarnosti i humanitarnom djelovanju, kako u potpori Ukrajini, tako i u primanju ukrajinskih državljana prognanih u ratu.

Ciklusi vijesti u svijetu se mijenjaju, a položaj Ukrajinaca zasjenjen je drugim, često opravdanim brigama. No, poslanje vjernika ostaje imati osjećaj i boriti se za pravdu, čak i onda kada su je drugi zaboravili. Stoga vas molimo da nastavite braniti Ukrajinu i molimo i dalje za vašu kontinuiranu solidarnost na mjesnoj razini u podupiranju pastoralne misije naše Crkve prema ukrajinskim grkokatoličkim vjernicima i nedavno raseljenim osobama koje su ljubazno primljene u Vašoj zemlji.

Nastavljamo moliti za pravedan i trajan mir za Ukrajinu. Molimo za one koji su izgubili živote, za ranjene, za mučene i zlostavljane fizički, psihički, duhovno. Po Božjoj milosti i uz pomoć svih ljudi dobre volje, uvjereni smo da će nas Duh ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, velikodušnosti, dobrote, vjernosti, blagosti i uzdržljivosti (usp. Gal 5, 22-23) voditi do pobjede.

U ime biskupa našega Svetoga Sinoda, svega svećenstva, monaštva i vjernika laika naše Crkve, još jednom Vam zahvaljujemo na duhovnoj blizini i humanitarnoj pomoći te Vam obećavamo naše trajne molitve za Vas, Vašu braću biskupe, sve svećenstvo i sve Vaše vjernike.

Bratski Vaš u Kristu,
† Sviatoslav, v. r.
veliki nadbiskup kijevsko-halički
otac i poglavar Ukrajinske grkokatoličke Crkve
L. ✠ S.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije