Doživotne zavjete položila s. Ivana Perković

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u subotu 24. srpnja, u bazilici sv. Kvirina u Sisku svečano misno slavlje tijekom kojeg je doživotne redovničke zavjete položila s. Ivana Perković iz Družbe sestara Milosrdnog Isusa, koje djeluju u ovoj župi. U koncelebraciji je bio rektor bazilike, preč. Robert Jakica, dekan sisačko-katedralnog dekanata, preč. Krešimir Bulić i više svećenika, a uz obitelj s. Ivane i okupljene vjernike slavlju je nazočila i generalna poglavarica Družbe, s. Joanna Kwiatkowska te kućna poglavarica, s. Jaira Udovičić.

Na početku homilije biskup je poručio da je ovo blagoslovljen dan za s. Ivanu, za njezinu Družbu, ali i za ovu župu te biskupiju.

– Doživotni redovnički zavjeti prigoda su da se dublje povežemo s Bogom, da mu iskreno zahvalimo za sva dobročinstva, od kojih je sigurno i duhovni poziv koji je On uputio s. Ivani, a ona ga je čula i odazvala se. Molimo se za nju, molimo se s njom, da joj Gospodin udijeli ustrajnost na putu redovništva kojim je pošla – kazao je biskup Košić.

Govoreći o pročitanoj Prvoj poslanici sv. Ivana apostola, biskup je rekao da ona progovara o ljubavi kakvu je Bog pokazao prema nama i kakvu On očekuje od nas. On nam daje najljepšu definiciju Boga kad kaže: 'Bog je ljubav'.

– Bog je, naime, prvi ljubio nas, te smo zato i mi 'dužni – kaže apostol – ljubiti jedni druge'. Naime, Boga nitko nikada nije vidio, a braću i sestre, naše bližnje, vidimo svaki dan, imamo ih neprestano kraj sebe. Zato ljubav prema bližnjima jest znak ljubavi prema Bogu: 'Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama i ljubav je njegova u nama savršena' – istaknuo je. 

Na drugom će mjestu isti apostol napisati da nije moguće reći da ljubimo Boga ako mrzimo braću. To je dvoje povezano, jedno bez drugoga ne može.

– Netko bi možda upitao zašto onda neki ljudi, muškarci i žene, ne žive u svijetu svoju ljubav prema Bogu, jer samo ako ljubimo bližnje, dokazujemo da ljubimo Boga. Zar se bijegom od ljudi može ljubiti Boga? Istina, ako bi se tako shvatilo redovništvo i svećeništvo, to ne bi bilo ispravno. Naš izbor da Bog bude prvi ne znači da ljudima okrećemo leđa, dapače! No, ta naša blizina i ljubav prema bližnjima nije prvenstveno tjelesna i onakva kakvu žive ljudi samo po svojim sklonostima i bez dara Božje milosti. Upravo da bi upozorili na neophodnost Božje prisutnosti, oni koji se posvećuju službama u Crkvi, ostavljaju osnivanje vlastite obitelji i sve ljude žele prihvatiti kao svoju obitelj, voljeti ih i služiti im – pojasnio je biskup Košić.

Biskup je u nastavku progovorio i o životu sv. Faustine Kowalske od koje potječe Družba sestara Milosrdnog Isusa. Podsjetio je da je bila mističarka koja je veoma živo i s puno osjećaja doživljavala Isusa i Njegovu prisutnost u svojem životu. Život sestre Faustine posebno se odlikovao ljubavlju prema grješnicima, siromasima, umirućima i dušama u čistilištu, za koje je neumorno molila i žrtvovala se. Uz mnoge izvanredne milosti, život joj je bio obilježen mnogim trpljenjima, o čemu svjedoči u svojem Dnevniku. 

– Evo, sestro Ivana, i za Vas program koji je ostavila Vaša utemeljiteljica i o. Mihael koji je nastavio djelo sv. Faustine: proširiti pobožnost u Božje milosrđe, što više pomoći svima da se pouzdaju u veliko Isusovo milosrđe. Bez milosrđa ne bismo mogli ići naprijed, ne bismo mogli biti radosni, ne bismo znali jesmo li sigurno na svojem životnom putu jer bismo neprestano gledali unazad, na svoju prošlost, na svoje propuste, slabosti i grijehe. No, Isus je sve naše slabosti uzeo na sebe i po svojoj pregorkoj Muci darovao nam je novi život, život uskrsnuća. To svi mi vjerujemo, a Vama, sestro Ivana, želimo da svojim životom i povjerenjem u Božje milosrđe svjedočite da je život lijep i da ima smisla, da u vjeri možemo nadvladati sve kušnje i trpljenja te s Kristom pobijediti – poručio je biskup te je na kraju završio molitvom sv. Faustine Milosrdnom Isusu.