[FOTO] Varaždin: Mons. Radoš predvodio obred posvete u Red posvećenih djevica

Blagdan Prikazanja Gospodnjeg i Dan osoba posvećenog života proslavljen je u varaždinskoj katedrali u ponedjeljak, 2. veljače. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, u zajedništvu s biskupom u miru mons. Josipom Mrzljakom i ostalim svećenicima Varaždinske biskupije, izvijestili su iz Varaždinske biskupije. Biskup je na početku misnog slavlja blagoslovio svijeće na spomen Isusova prikazanja u hramu, a redovnici, redovnice, svećenici i đakoni Varaždinske biskupije tom su prigodom obnovili svoje redovničke zavjete. Dodatna posebnost ovog slavlja bila je posveta Marte Kranjčec u Red posvećenih djevica.

Naime, riječ je o ženama koje su djevičanstvo izabrale kao svoj životni put, ali ne kao članice nekoga crkvenoga reda ili družbe, ili pak društva apostolskoga života (tzv. svjetovni instituti), nego je njihova referentna zajednica mjesna Crkva, biskupija, a njihov „poglavar“ mjesni biskup. Posvećene djevice mogu živjeti same, u vlastitoj obitelji ili u nekom drugom obliku suživota, već prema potrebama i okolnostima, ali svoje posvećeno djevičanstvo žive u mjesnoj Crkvi i u službi mjesne Crkve.

Marta Kranjčec nastavnica je biologije te dugogodišnja aktivna sudionica crkvenog života Varaždinske biskupije, najprije u pastoralu mladih i Zboru mladih Varaždinske biskupije, a posljednje tri godine kao glavna koordinatorica Trajnog euharistiskog klanjanja u Varaždinu.

U svojoj je propovijedi mons. Radoš pojasnio značenje posvete djevice koje se odvija tijekom mise, naglasivši da Marta „nije redovnica i neće položiti redovničke zavjete“, nego će „obećati da će živjeti u djevičanstvu cijeli život“, ostajući u svijetu. Neće nositi vanjske znakove posvećenja, nego će zadržati svoje mjesto redovitog života i poslanja gdje već živi, u svijetu, u školi i u zajednici vjernika. Njezino poslanje nije u promjeni vanjštine, nego u unutarnjoj preobrazbi srca, kazao je.

– U svijetu je zaručnica Kristova te njezin život treba mirisati zaljubljenošću ne u svijet, nego u Gospodina – naglasio je biskup središte Martina poziva. Osvrćući se na primjer sv. Terezije od Djeteta Isusa, koja je svoj život posebno posvetila molitvi za svetost svećenika i nova svećenička zvanja, biskup je naglasio da Crkva danas ima dvije hitne potrebe koje idu zajedno: da oni koji su već pozvani budu sveti i da se rode nova duhovna zvanja. 

– Gospodin je Onaj koji i danas zove na radost. Radost koja će proći i kroz samoću života i odvojenost od bračnog života, odvojenost na neki način u svijetu u kojem živi. Ne tako odvojen da ne služi svijetu, nego da svijet prepozna kako mirišu Onim koji nije od ovoga svijeta – protumačio je mons. Radoš Martin poziv kao ohrabrenje i poticaj drugima.

U prvom dijelu obreda posvećenja djevice biskup je ispitao kandidatkinju o njezinoj odluci da doživotno ustraje u djevičanstvu, nasljedovanju Krista i zaručničkom odnosu s njime, na što je ona javno odgovorila „Hoću“. Potom su uslijedile Litanije svih svetih te prinos Bogu odluke djevičanstva po biskupovim rukama. Središnji čin obreda bila je svečana molitva posvete kojom je biskup zazvao Duha Svetoga i Božji blagoslov nad Martu. Na završetku obreda predani su joj znakovi posvete: prsten kao znak zaručničkog odnosa s Kristom, vjenčić te Časoslov.

Na završetku misnog slavlja biskup Radoš zahvalio je okupljenim svećenicima, redovnicima i redovnicama na zajedničkom svečanom slavlju u sjedištu biskupije. Posebno je čestitao Marti, poželjevši da obećanje koje je položila živi radosno i plodno u svom vjerničkom hodu u svijetu te da ljubav koju je danas iskazala Gospodinu trajno gori u njezinu srcu. Na kraju je zahvalio fra Dejanu Leciću, OFM Cap., povjereniku Varaždinske biskupije za posvećeni život, na organizaciji susreta redovnika i redovnica, kao i na tome što je prihvatio proći s Martom pripremu koju Crkva traži i pripremio je za današnju svečanost i za polaganje obećanja u ruke biskupa.

Misnom slavlju prethodio je susret u dvorani Biskupskog ordinarijata na kojemu je doc. dr. sc. Petar Tomev Mitrikeski okupljenima predstavio Makedonsku pravoslavnu Crkvu u kojoj vrši službu subđakona. Govorio je o subđakonatu u Istočnoj Crkvi, njegovoj liturgijskoj ulozi, značenju i razlikama u odnosu na Zapadnu Crkvu, uključujući odjeću, službu i mjesto u kleru. Objasnio je da je bit službe služenje i poslušnost, a ne vanjski znakovi ili status.

Središnji dio izlaganja posvetio je unutarnjem duhovnom životu, naglašavajući da formalnost, kanoni i tradicija imaju smisla samo ako su povezani sa živom, stvarnom vjerom, poniznošću i borbom protiv farizejskog mentaliteta. Posebno je istaknuo važnost liturgijskog i sakramentalnog kontinuiteta, stalne molitve (osobito Isusove molitve) i procesa „ocrkovljenja“, stvarnog življenja crkvenog života, bilo laičkog ili kleričkog.

Prof. Mitrikeski osvrnuo se također na odnos vjere i znanosti, naglasivši da između njih ne vidi sukob: znanost se bavi stvorenim svijetom metodama logike i eksperimenta, dok se Bog i otajstvo ne mogu znanstveno istraživati, nego pripadaju području teologije i objave. Kako je istaknuo, vjera ne negira razum, ali nadilazi njegove granice. Spasenje nije intelektualni projekt, nego dar „odozgor“ koji se prima kroz smirenje uma, molitvu i unutarnju tišinu („tihovanje“), dok Crkva ostaje prostor spasenja i oslonca, bez obzira na životne padove i slabosti, zaključio je.