Kontemplacija i akcija svetog Josipa
U svojoj homiliji o. Dalibor Renić kazao je kako akciju i kontemplaciju treba povezati tako što ćemo u sebi nositi duh djelovanja i rada začinjen i osnažen molitvom.
'Lijepo je zajedno biti u Božjem domu, u domu djevičanskoga oca Spasitelja svijeta, ovdje u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa. Središnje je ovo mjesto molitve i štovanja našeg nebeskog zaštitnika, izabranoga od zastupnika Hrvatskoga sabora i biskupa prije 334 godine'. Ovim je riječima rektor Nacionalnoga svetišta svetoga Josipa, mons. Antun Sente, pozdravio okupljene hodočasnike i uveo ih u liturgijsko slavlje osamnaeste srijede Velike pobožnosti svetom Josipu, 19. svibnja 2021. godine.
Misno je slavlje, u zajedništvu s mons. Senteom, predslavio provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, o. Dalibor Renić.
– Kad upoznajemo svetog Josipa, nailazimo na dva različita prikaza, simbola. Naime, nekad svetog Josipa prepoznajemo po ljiljanu koji drži, a ponekad ga prikazujemo i kao radnika s nekim tesarskim alatom. Ta dva simbola koja predstavljaju ovoga svetca zapravo podsjećaju na dva elementa koja su prisutna u životu kršćanina, a koji bi trebaju biti i u našem životu. Slika svetog Josipa na kojoj nosi ljiljan, prikazuje sabranost, molitvu. Simbol je to čistoće i pobožnosti, on ukazuje i na mir koji svetac nosi u sebi. Ljiljan predstavlja kontemplaciju i molitvu. S druge strane, radni pribor prikazuje Josipa u akciji. To je onaj čovjek koji radi, koji je dinamičan – ističe u svojoj homiliji o. Renić, nadodavši kako akciju i kontemplaciju treba povezati tako što ćemo u sebi nositi duh djelovanja i rada začinjen i osnažen molitvom.
Pri samom kraju misnoga slavlja vjernici su nestrpljivo čekali ovotjedno svjedočanstvo vjere i kazivanje uloge svetoga Josipa u životu vjernika. Mons. Antun Sente predstavio je Tomislava Vidmara, kojeg je upoznao kada je u potresu stradala župna crkva Majke Božje Snježne. Naime, Tomislav se u Karlovcu kod crkve BDM Snježne našao poslom; s obzirom na to da je diplomirani geodet, posebnim uređajem snimao je oštećenja na župnoj crkvi nastala potresom, a uz zanimanje za crkvu ga veže i njegova vjera, aktivan je župljanin u svojoj Župi svete Terezije Avilske u Ravnoj Gori, u kojoj sudjeluje i u molitvenoj zajednici.
– Jednom tjedno okupljamo se u našoj župnoj crkvi kako bismo čitali i razmatrali Bibliju. Aktivno se okupljamo već šest godina – kazao je Tomislav.
Mons. Antun Sente upitao je koliko je za obitelj važna aktivna molitva, a Tomislav je odgovorio da, kad vas jednom dotakne nešto što je veće od vas samih, tada vas ništa svjetovno ne može odvojiti od toga.
– U svojem suprugu nastojim prepoznati svetoga Josipa, voljela bih da je Tomislav njemu sličan, a u svemu tomu veliku ulogu imaju i molitve koje upućujem ovom svetcu – posvjedočila je Tomislavova supruga Marija.
Na kraju svjedočanstva mons. Sente darovao je bračnom paru Vidmar lijepi znak pažnje, molitvenik posvećen svetom Josipu i kipić svetog Josipa. Prigodni dar uručen je i provincijalu o. Reniću, mons. Sente darovao mu je molitvenik svetoga Josipa, kip svetoga Josipa te novčani dar od 10 000 kuna za obnovu bazilike Srca Isusova u Zagrebu, koja je teško stradala u nedavnom potresu.
