Korizmena duhovna obnova u Požegi: 'U postu se očituje čime se čovjek hrani'

U organizaciji Katehetskog ureda, 27. veljače, u Požegi je održana korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije pod vodstvom Ivana Valentića, župnika Župe sv. Martina Biskupa u Dugom Selu. Program obnove, prilagođen epidemiološkim okolnostima, započeo je u katedrali sv. Terezije Avilske zazivom Duha Svetoga te riječima pozdrava predstojnika Katehetskog ureda, Roberta Kupčaka.

Na temelju Matejeva evanđelja o Isusovim kušnjama u pustinji, voditelj je progovorio o njihovu značenju u svakodnevnom životu i načinu na koji treba promatrati vlastiti odnos prema materijalnim stvarima, prema ljudima i prema Bogu. Kazao je da je Duh Sveti Isusa poveo u pustinju te da jednako tako ni vjernika Duh Sveti ne oslobađa kušnji, već ga pušta da bude kušan u pustinji svakodnevnog života.

– Pustinju predstavlja nesigurnost i neizvjesnost svakodnevice, gdje se čovjek susreće s braćom i sestrama, s istinom, sa samim sobom. Cijela prošla godina bila svojevrsna 'pustinja', gdje se svatko trebao suočiti s neizvjesnostima koje je ona sa sobom donijela. Duh Sveti je taj koji vjernika u pustinji dovodi do situacije u kojoj se mora suočiti s istinom i donijeti određene odluke, potičući ga na ono što je dobro. Stoga Bogu treba biti zahvalan za kušnju, jer ona rađa prokušanošću vjere i radošću – ustvrdio je voditelj duhovne obnove.

Pojasnio je zatim kako je Isus tijekom četrdeset dana u pustinji postio i ogladnio. U postu se očituje ono što je bitno, ono čime se čovjek hrani. Zanimljivo je da Isus ne kaže kako se ne treba hraniti, nego da u procesu zadovoljavanja osnovnih životnih potreba čovjek ne smije isključiti Božju riječ. Kad se Boga stavi na prvo mjesto, sve ostalo na ispravan način dolazi na svoje mjesto.

Voditelj duhovne obnove, na koncu je protumačio kako druga Isusova kušnja govori o napasti da čovjek postavlja zahtjeve Bogu, umjesto da se uključi u ono što mu Bog daje, dok treća kušnja ukazuje na čovjekov pokušaj da upravlja drugima. Nakon razmatranja slavljen je sakrament Pomirenja, a potom je biskup Antun Škvorčević predslavio euharistijsko slavlje.

U homiliji, biskup je pozvao sudionike slavlja da se ove korizme ne bave onim što se oko njih događa, jer to bi ih zacijelo usmjerilo prema negativnostima kojima se bave mediji, prisutnima u politici, gospodarstvu i na drugim razinama javnog života, nego da se radije nutarnjom iskrenošću usredotoče na ono što se događa s njima, ustvrdivši da će im pritom pomoći naviještena Božja riječ.

Kazao je da nas sveti pisac u ulomku prvog čitanja iz Knjige Ponovljenog zakona podsjeća na važnu činjenicu: da Bog čovjeku želi njegovo dobro, te je to razlog zbog kojeg mu naređuje da vrši zakone i uredbe koje mu je dao. Istaknuo je da Bog ima pravo naređivati čovjeku, jer On ga je stvorio i Njegovo je vlasništvo. Pripomenuo je kako to Božje pravo stavlja u točne koordinate naša ljudska prava, pa i tvrdnju u raspravi o abortusu da žena ima pravo na vlastito tijelo. 

Spomenuvši kako je Isus svoje javno djelovanje započeo upravo pozivom na obraćenje, biskup je pojasnio da ono nije prvenstveno neki čovjekov moralni čin kojim on počinje drukčije živjeti, nego cjelovito egzistencijalno opredjeljenje kojim on kroz život prestaje ići krivim putem koji ga vodi u gubitništvo, posvemašnji zaokret na vjernost savezništvu s Bogom. Pojasnio je kako savez jest djelo Božje inicijative, ali da Njegova vjernost čovjeku traži odgovor vjernosti Bogu. I pritom treba uvijek imati na umu da se Bog nikada ne odriče svoga naroda, pa ni onda kad mu se on iznevjerio, nego dopušta tjelesno sužanjstvo kako bi mu se oslobodio sužanjstva nevjere te mu se svim srcem vratio.

Pri svršetku svete pričesti nazočni su uputili Isusu Kristu Vjeroučiteljsku molitvu. Na kraju misnog slavlja biskup je izrazio uvjerenje da je Gospodin sudionike duhovne obnove uspio pokrenuti u njihovu srcu i savjesti na put kojim se jedino postiže pravi život i smisao postojanja, poželjevši im uspješnu korizmu u obnovljenom vjernom hodu s Isusom Kristom. Zahvalio je svećeniku Ivanu Valentiću na vođenju duhovne obnove. Svim vjeroučiteljima zahvalio je na onome što nastoje činiti za same sebe, za djecu i mlade koji su im povjereni u školi i u župi, napose za suradnju s Katehetskim uredom u ostvarivanju programa župne kateheze u pripravi djece i mladih za Prvu pričest i Krizmu mrežnim putem i na druge načine.