Križevo u Sisku: 'Podignimo svoj pogled prema križu, taj je prizor za nas spasonosan'

Svetkovina Uzvišenja Sv. Križa proslavljena je u utorak 14. rujna u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe. Svečano misno slavlje predslavio je domaći biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom i prepoštom Stolnog kaptola, mons. Markom Cvitkušićem, kanonicima Stolnog kaptola Sv. Križa, katedralnim župnikom, preč. Markom Karačom i više svećenika.

Na početku homilije biskup je podsjetio da čitanje iz Knjige Brojeva i Evanđelja po Ivanu govore o tome kako je Bog Mojsiju naredio da podigne na stup zmiju da se spase oni koje je zmija ugrizla.

– I Isus Nikodemu tumači da će se, kad Sin Čovječji bude uzdignut poput zmije u pustinji, spasiti svi koji budu vjerovali u Njega. Uvijek mi je bila čudna ta usporedba: Isus, Sin Božji kao zmija na stupu? Nije li Mojsije mogao naći neki drugi znak za Židove nego zmiju staviti na stup da bude simbol ozdravljenja? Pa, zmija je bila simbol smrti jer po njezinu ugrizu ljudi su umirali. Znamo da inače Židovi nisu voljeli zmije jer su sveti pisci na početku Biblije zmiju uzeli čak za simbol đavla na čiji su nagovor prvi ljudi sagriješili. Mojsije je očito želio da narod shvati da je riječ o ozbiljnoj stvari, o životu i smrti, te da se ne igraju s vatrom koja ih može uništiti – kazao je biskup Košić.

Zatim se zapitao zašto je Isus svoje uzdignuće na križ usporedio s Mojsijovom mjedenom zmijom. 

– Rekao bih: zbog pogleda. Tko pogleda zmiju na stupu, ozdravit će, a tko pogleda Isusa na križu, spasit će se. Ali, i pogledi mogu biti različiti: s pouzdanjem, s molbom, s povjerenjem, ali i beznadni pogledi, bez očekivanja, znatiželjni pogledi, uvredljivi pogledi i pogledi s mržnjom i prijezirom. I mi podignimo svoj pogled prema križu Gospodnjem i imajmo pouzdanja, jer taj će nas prizor utvrditi u nadi da je ta smrt bila za mene, za svakoga od nas, i da je ona za nas spasonosna – poručio je biskup.

Govoreći o Poslanici sv. Pavla Filipljanima, biskup je ustvrdio da on u njoj donosi jedan od najljepših himana u čast Kristu. To je himan o Kristovu poniženju – o Njegovoj 'kenozi'. Grčka riječ 'kenoza' znači ispražnjenje, odricanje, lišenost. Krist se dakle, premda je Sin Božji, lišio i odrekao Božje slave kad je postao čovjekom, kad je likom postao nama sličan.

– To je bilo Njegovo prvo poniženje – utjelovljenje. Drugo je poniženje bilo to da je bio poslušan Ocu sve do smrti, smrti na križu, tj. da je umro. No, ta je njegova poslušnost urodila time da ga je Bog ne samo uzvisio nego preuzvisio, te mu je darovao ime nad svakim imenom! Na ime Isusovo trebaju se pokloniti svi stanovnici zemlje, neba i podzemlja, jer On je Gospodin, tj. gospodar svega. Riječi Isusove Nikodemu znakovite su: 'Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni' – istaknuo je.

U nastavku se osvrnuo na riječi 'In hoc signo vinces – u ovom znaku ćeš pobijediti', koje je čuo car Konstantin kad mu se ukazao križ. Naglasio je da je 4. gardijska brigada 'Pauci' u Domovinskom ratu imala to geslo, premda nije u grbu istaknula križ, nego hrvatski grb.

– Ipak, moramo nadopuniti taj znak jer je naša Hrvatska vojska pobijedila u Domovinskom ratu ne samo pod znakom hrvatskog grba – smijenivši prije toga zvijezdu s vojnih i policijskih odora – nego i pod znakom križa. Da, križa, jer gotovo svi hrvatski vojnici u Domovinskom ratu nosili su krunicu, a ona počinje i završava znakom križa. Tako bismo mogli reći da je i pobjeda u Domovinskom ratu izvojevana pod znakom križa. Stoga, ako želimo i mi s Kristom pobjeđivati i na kraju izvojevati pobjedu vječnog života, uzmimo svoj križ i pođimo za Isusom – zaključio je biskup Košić.

Misno slavlje animirao je katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković, a na kraju je sve pozdravio i preč. Karača zahvalivši na dolasku. Misi je prethodila molitva Večernje kanonika Stolnog kaptola Sv. Križa, kao i trodnevna duhovna priprava koju su predvodili ovogodišnji mladomisnici: Rafael Mlinar, Damir Kunić i Ivan Kuzmić.