Marijina je veličina i uzvišenost u Njezinoj povezanosti s Kristom

Središnje misno slavlje predslavio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, uz suslavljenje nadbiskupa splitsko-makarskoga Marina Barišića; nadbiskupa koadjutora Dražena Kutlešu; upravitelja svetišta, don Miju Šurlina, i još desetak svećenika, izvijestila je IKA.

Marijansko svetište Vepric kraj Makarske i ove je godine bilo mjestom vjerničkog okupljanja povodom proslave blagdana Male Gospe. Po već uhodanoj praksi, središnje slavlje održano je na uočnicu blagdana, u ponedjeljak 7. rujna, kada je Gospino svetište podno Biokova posjetilo nešto više od tri tisuće hodočasnika s Makarskog primorja, iz Neretvanske i Imotske krajine, te susjednih otoka. Svečanoj koncelebraciji prethodila je molitva krunice, a za brojne hodočasnike organizirana je Ispovijed.

– Danas smo svi ovdje u dvostrukoj ulozi: osobno čestitati rođendan našoj Majci, ali i čestitati joj rođendan i u ime svih onih koji su zbog koronavirusa bili spriječeni doći – kazao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić, pozdravivši nazočne nadbiskupe.

Biskup Bogdan u propovijedi je kazao kako se u Vepricu dodiruju planina i more, visina i dubina, u krasnoj harmoniji Božjega stvarateljskog djela. Dodao je kako se u  Bezgrješnoj Djevici Mariji ujedinjuju divna uzvišenost poziva i nepregledna dubina milosti u prekrasnom skladu Božjega stvarateljskog i otkupiteljskog djela. Budući da se tekst rodoslovlja, kojim Matej započinje svoje Evanđelje, čita svake godine na Malu Gospu, mons. Bogdan u propovijedi je govorio o temi rodoslovlja, koja je u nekim kulturama osobito važna, primjerice kod istočnoazijskih naroda. Iznio je primjer vijetnamskog kardinala Françoisa Xaviera Nguyena van Thuana, koji poznaje imena 15 naraštaja svojih predaka počevši od prvoga krštenja u svojoj obitelji.

– Kao Hrvati katolici, rado ističemo svoju četrnaeststostoljetnu pripadnost kršćanskoj vjeri, povezanost s apostolskom Stolicom u Rimu i vjernost Katoličkoj Crkvi. Rado ističemo da je radosna vijest Evanđelja od prvih stoljeća, od samog početaka kršćanstva, naviještana i krvlju svjedočena u našim krajevima, u našoj domovini Hrvatskoj. Zadivljeni smo svjedočanstvom vijetnamskih katolika o veličini dara svetoga Krštenja: oni s ljubavlju čuvaju i pamte sva imena svojih predaka, počevši od prvoga pokrštavanja! Ovo je trenutak i za vlastiti ispit savjesti: Koliko cijenimo milosni dar krštenja? Koliko smo zaista zahvalni onima koji su nam predali – posredovali vjeru, našim roditeljima, djedovima i bakama? Našim vjeroučiteljima, našim duhovnim  pastirima? S kojim osjećajima razmišljamo o svom krštenju, o krštenju vlastite djece, naših bližnjih? S krštenjem se nešto bitno dogodilo u  životu svakoga čovjeka, pojedinca, obitelji, naroda – kazao je vojni ordinarij. 

U nastavku propovijedi, mons. Bogdan kazao je kako nas počesto iznenadi Božji odabir koji se razlikuje od naših ljudskih kriterija, koji su često usmjereni samo prema izvanjskim pokazateljima, kao što su ugled, povlastice ili karijera. Za to je iznio primjere kako Abrahama ne nasljeđuje Jišmael, Hagarin sin, prvorođeni, nego Izak, Sarin sin, sin obećanja. 

– Izaka ne nasljeđuje Ezav, vješt i uspješan lovac, nego Jakov, krotak čovjek, koji se do tada držao u pozadini. Jakov pak ima dvanaest sinova; međutim, rodoslovlje ne nastavljaju ni Josip ni Benjamin, koji su bili najbolji u moralnom pogledu, nego osrednji sin Juda, četvrti po redu – kazao je biskup.

Podsjetio je da se u rodoslovlju javljaju i četiri žene (Tamara, Rahaba, Ruta i Urijina žena), čiji udio u rodoslovlju, također, kako reče: 'može začuditi'. Potom, od kraljeva navedenih u rodoslovlju samo su Ezekija i Jošija Bogu ostali vjerni do kraja. 

– Zaista, rodoslovlje Isusa Krista ponajviše je popis grješnika i grješnica, podsjetnik gotovo neprekinutoga niza ljudskih mana i grijeha. No, ipak, ‘gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost’ (Rim 5; 20), kako kaže sveti Pavao. Posljednji je na popisu Josip, muž Marije, čovjek pravedan, a zatim dolazi preobilje milosti, Marijin sin, čovjek savršen, Isus koji se zove Krist. Dakle, Marijino ime u rodoslovlju znak je preokreta i novoga početka. Po njoj dolazi Onaj koji će na se uzeti grijehe svih ljudskih naraštaja, i onih prošlih i onih budućih. Marija spada u niz ljudi koji su omogućili dolazak Spasitelja svijetu. Zbog toga slavimo Njezin rođendan. Njezina je veličina i uzvišenost u Njezinoj povezanosti s Kristom. I mi nastavljamo Njezino djelo svojim rođenjem ako surađujemo na ostvarenju punine otajstva Kristova u svome vremenu – istaknuo je mons. Bogdan.

Osvrnuvši se na životne probleme i izazove koji nam se često mogu činiti nerješivima i preteškima, istaknuo je da je blagdan Marijinoga rođenja blagdan nade. 

– Prošlost, sadašnjost i budućnost u Božjim su rukama. Bog nas uvijek iznova iznenađuje, ulazi u naš život i pokazuje da nam je uvijek blizak. On može pisati ravno i po krivim crtama našega životnog puta. On nas drži i vodi u zajedništvu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Po Blaženoj Djevici Mariji, Maloj Gospi, pristupimo ovom vrelu milosti kako bismo i mi mogli klicati: 'Veliča duša moja Gospodina' – zaključio je svoju propovijed vojni ordinarij.

Ove godine nakon misnoga slavlja izostala je tradicionalna marijanska procesija kroz veličanstven krajobraz svetišta.