Markuševec: 'Vjerujemo da ovo vrijeme nije na propast, nego prilika za bolju budućnost'

'Dragi župljani! Još jedna kušnja koja nas je snašla u obliku jutrošnjeg potresa ostavila nas je bez naše crkve. Nije srušena, ali je jako oštećena iznutra. Također, velika oštećenja primjećuju se i na župnoj kući. Za sada ostavljamo sve u takvom stanju, a kad se smiri i zemlja i naše duše, razmatrat ćemo daljnje korake. U molitvi i nadi s vama, Josip Đurbek, vaš župnik.' Zapis je to koji je na internetskim stranicama Župe sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu upisao župnik Župe, vlč. Josip Đurbek, na dan potresa 22. ožujka 2020. godine.

Osam mjeseci poslije potresa u Markuševcu su pokraj župne kuće postavljeni temelji i temeljna ploča za izgradnju privremenog bogoslužnog prostora. Tim povodom obavljen je razgovor sa župnikom Župe, vlč. Josipom Đurbekom, o stanju nakon potresa, situaciji oko župne crkve te pastoralnim izazovima s kojima se suočava svakodnevno, koji donosi Zagrebačka nadbiskupija.

Velečasni, epicentar potresa koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i okolicu bio je na području vaše župe. Mnogi su stradali i mnogo je toga stradalo. Kako ste vi proživjeli cijelu tu tragičnu stvarnost i kakva je situacija osam mjeseci nakon potresa?

Nesvakidašnje nedjeljno buđenje. Jaka buka. Trešnja. Nakon prestanka izlazak na dvorište. Sniježi. Odlazak u crkvu, sve u prašini zbog otpale žbuke. Ponovni potres, bježanje iz crkve. Povratak u kuću, sve u prašini. S prvim namjernicima ponovno u crkvu. Svi kipovi na mjestu osim palog sv. Josipa. Iz straha da ne padnu, skidamo ostale kipove s oltara i polažemo ih na klupe. Uzimam ciborij s hostijama i najnužnije stvari, pa odlazim u Granešinske Novake, gdje ću stanovati idućih pet mjeseci.

Idućih dana sva šteta izlazi na vidjelo. Crkva nesrušena, ali opasno oštećena, kuća sva u pukotinama, oštećenog krova i opasno raspucanih i pomaknutih dimnjaka. Danima se pokušava sanirati krov i srušiti dimnjaci da ne nastane veća šteta. U strahu od urušavanja, ali i u strahu od zaraze virusom COVID-19, polako raščišćavamo crkvu i kuću. I kosimo travu po crkvenom dvorištu i voćnjaku (ove godine neobično puno raste). Kipove i slike iz crkve dali smo na 'udomljavanje' pojedinim vjernicima. Isto tako i stare knjige i neke vrijedne stvari.

Najteže pada bespomoćnost. Ne možeš ništa učiniti ni za crkvu ni za župu, osim slaviti misu i moliti. U to vrijeme restrikcija, u Markuševcu, u kućnoj kapelici Male obitelji na Vincekovom brijegu slavila se svakodnevno sv. Misa. Krajem ljeta uselio sam u unajmljeni stan u Markuševcu. Želim biti blizu. Moram spomenuti jedan simboličan detalj. Naime, u potresu se s vrha tornja odlomio križ. No, ostao je visjeti na gromobranu dva metra iznad zemlje. Jedan visoko pozicionirani funkcioner, vidjevši to, rekao je: 'Bog nije dopustio da Njegov križ padne na zemlju.' Bilo mi je to zanimljivo čuti od njega.

Mnoge su obitelji zbog potresa ostale bez svojih domova. Kakva je situacija na području vaše župe? Koliko je obiteljskih domova oštećeno u stanju ruševnosti i koliko ih je procijenjeno opasnim za život?

Nakon prvotnih pregleda na području župe, neuporabljivim je proglašeno oko 150 kuća, dok je ozbiljnije štete pretrpjelo još dvjestotinjak kuća. Iako smo bili u epicentru, nijedna se kuća nije urušila i nitko nije stradao. Najčešće je izražen problem konstrukcija kuća te pucanja zidova. Iako su ostale proglašene sigurnim za stanovanje, nema kuće koja nije pretrpjela neku štetu. Većina stradalnika našla je smještaj kod rodbine i susjeda, dok se manji broj smjestio u studentskom domu.

Centralni Caritas i vaš Župni Caritas pomažu potrebitima od prvog dana. Na koje vam se sve načine može pomoći?

Neposredno nakon potresa Župni Caritas, uz svesrdnu pomoć mjesnog Stožera civilne zaštite, stavio se na raspolaganje potrebnima. Uz brzu donaciju Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i brojnih udruga, hranu i ostale potrepštine dobili su svi koji su iskazali bilo kakvu potrebu. Mjesni ugostitelji organizirali su svakodnevne tople obroke za one koji su ostali bez mogućnosti kuhanja u vlastitom domu.Veliku solidarnost pokazali su i ljudi međusobno, od otvaranja vlastitog doma za susjeda do fizičke pomoći pri raščišćavanju ruševina i obnove.

Tijekom ljetnih mjeseci trošile su se prije pripremljene zalihe. Dolaskom zime počinje se primjećivati nedostatak hrane, troškovi grijanja za mnoge će premašivati njihova primanja, pogotovo onima koji su velika sredstva uložili u elementarni popravak kuća. Ljudi ne kriju razočaranje odnosom gradskih i državnih vlasti. Iako je Grad podijelio dosta građevinskog materijala, odgodom donošenja Zakona o obnovi samo su se produljile patnje i odgodilo obnavljanje. Nije bolje ni po donošenju zakona koji će biti neprovediv. Nažalost, obnova se u većini slučajeva pretvorila u kozmetičko krpanje žbuke. Nedostaje novca i majstora. Nadamo se da uskoro ne će biti jakog potresa.

Uz čučersku i granešinsku župnu crkvu, u potresu je teško stradala i vaša župna crkva. Kakva je situacija sada po tom pitanju i kakva je njezina daljnja budućnost?

Prvi pregled statičara rezultirao je tzv. 'crvenom naljepnicom' na kojoj piše: 'neuporabljivo'. Nastala šteta vidi se tek izbliza, no u stvarnosti prijeti urušavanje svoda apside i crkvene lađe, istih onih koji su stradali i u potresu 1880. godine. Osim tog prvotnog pregleda, dosad nije učinjeno ništa drugo. Ljeto smo potrošili u očekivanju 'Zakona o obnovi', po njegovu donošenju, osim konzervatora pokretne imovine koji su popisali inventar, nitko ne poduzima ništa. Usmene su najave da će se crkva u sadašnjem obliku obnavljati. Župno vijeće usudilo bi se predložiti djelomično rušenje i nadogradnju većom crkvom... Trebat će dobro promisliti ima li smisla ponovo obnavljati ono što je već dvaput stradalo na isti način. U borbi s konzervatorima nemoćni smo. Zasad ne postoje službena rješenja, ni preporuke, ni troškovnici obnove.

Pored župne crkve 'privremeno je neuporabljiva' i barokna kapelica Majke Božje Anđelske. I njezin svod prijeti urušavanjem, a razlog, kažu statičari, pored potresa je i popuštanje temelja. Htjeli smo ju proljetos pretvoriti u župnu crkvu, ali od toga smo morali odustati. U potpunosti je neuporabljiva kapelica sv. Vida, Lovre i Ivana Krstitelja u Markuševečkoj Trnavi, dok je Kapelica sv. Križa i Ivanke Molla u Markuševečkom Popovcu pretrpjela manja oštećenja. Oštećenja je pretrpjela i župna kuća. Zasad je u njoj osposobljen Župni ured i u podrumu, u vjeronaučnoj dvorani napravljena je privremena kapelica u kojoj se održavaju svakodnevne sv. Mise. Zbog veličine kuće i potrebnih detaljnih istraga oštećenja, njezina obnova bit će duga i skupa.

Zbog nemogućnosti slavljenja bogoslužja u župnoj crkvi, bilo je potrebno izgraditi privremeni bogoslužni prostor. U kojoj je fazi izgradnja i kako vam se može pomoći po tom pitanju?

Nakon proljetnog 'otključavanja' epidemioloških zabrana crkvenih slavlja opremili smo vjeronaučnu dvoranu u podrumu oštećene župne kuće i pretvorili ju u novu crkvu sv. Šimuna i Jude Tadeja. Zbog njezine malenosti i određenih 'mjera', u nju može ući dvadeset ljudi. U njoj slavimo svakodnevne Mise, krštenja, vjenčanja. Nedjeljne Mise slavimo na vanjskom oltaru ispred oštećene crkve. Dosad smo (valjda Božjom dobrotom) imali lijepo vrijeme i podnošljive uvjete. U nedjelju Krista Kralja sveta Misa služena je na -3° C. Zorno se vidjelo da bez krova nad glavom ne može dalje.

Nedugo nakon potresa nastala je ideja za gradnjom privremene crkve. Dogovoreno je da će crkva biti montažna, župa će se pobrinuti za zemljište, temelje i drugu infrastrukturu, dok će Nadbiskupija financirati konstrukciju same građevine. Planirano je da se u novu crkvu premjeste oltari, kipovi i namještaj iz stradale crkve. Plan je bio da se ta crkva izgradi tijekom dva ljetna mjeseca. No, sporost administracije, nerazumijevanje problema, možda i namjerno zavlačenje učinili su da su radovi krenuli tek početkom studenoga.

Uz pomoć Grada Zagreba župa je uspjela pripremiti temeljnu ploču i pristupne staze novoj crkvi te urediti infrastrukturu. Sada se čeka stvrdnjavanje betona kako bi se početkom prosinca počela montirati konstrukcija crkvene hale i njezino zatvaranje. Graditelji obećavaju da bismo za Božić mogli u novoj crkvi slaviti sv. Misu.

Dosadašnji radovi koji iznose nešto manje od 400 000 kn u potpunosti su iscrpili župnu blagajnu. Za potrebnu opremu, a i redovito župno djelovanje, iako su u cijeloj župi velike potrebe obnove i svakodnevnog preživljavanja, moramo tražiti pomoć. Svi koji žele i mogu pomoći u izgradnji i opremanju 'privremene crkve', svoj dar mogu uplatiti na žiroračun Župe: IBAN: HR3923600001102373046

Više možete pročitati OVDJE.