Među kandidate za Sveti red primljena trojica bogoslova: 'Svećenici su najnapadaniji u društvu'
Obraćajući se kandidatima na putu prema svećeničkoj službi, biskup ih je pozvao na razmišljanje što je to svećenički poziv kojem su se odazvali.

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u nedjelju 14. veljače, u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji, svečano misno slavlje tijekom kojeg su među kandidate za Sveti red primljeni bogoslovi Sisačke biskupije: Ivan Sandrin, Karlo Pezić i Dario Stanković.
U koncelebraciji su bili: rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, preč. Željko Faltak; prefekt sjemeništa, vlč. Josip Đurin i domaći župnik, vlč. Damir Ceković koji je na početku pozdravio sve okupljene te zahvalio biskupu što je odlučio da se ova svečanost održi u potresom pogođenoj Petrinji te i na taj način u ovaj grad donese tračak nade i radosti. Uz okupljene župljane te rodbinu kandidata slavlju su nazočili i bogoslovi Sisačke biskupije.
U homiliji, govoreći o čitanju svetog Evanđelja po Marku, koje donosi Isusov susret s gubavcem, biskup je povukao paralelu s aktualnim stanjem i zarazom koronavirusom.
– Kao što su u Isusovo vrijeme gubavci bili udaljeni iz društva, morali vikati da su nečisti i kloniti se zdravih ljudi, tako se danas od bolesnika zaraženih Covid-19 traži izolacija, karantena i izbjegavanje kontakata s drugim, zdravim ljudima. I ta samoća, osamljenost i daljina od njihovih bližnjih uzrokuje veću bol kod zaraženih bolesnika negoli sama bolest. No, Isus ne čini tako, On ne bježi od zaraženog bolesnika, On razgovara s njim, udovoljava njegovoj molbi, dapače, dotiče ga i ozdravlja. Dakle, mi znamo da se zdravi trebaju štititi i tako se brinuti ne samo za sebe nego i svoje bližnje, jer bi se mogli i oni od njih zaraziti ako bi se ponašali neodgovorno. Ipak, nije dobro bježati od ljudi, nego suprotno: onima koji pate, trebamo biti bliži – kazao je biskup.
Biskup je poručio i kako je kroz povijest Crkve bilo mnogo primjera svetaca koji su se zarazili pomažući bolesnike jer nisu bježali od njih, nego su im išli u susret.
Obraćajući se kandidatima na putu prema svećeničkoj službi, biskup ih je pozvao na razmišljanje o tome što je to svećenički poziv kojem su se odazvali.
– Neki još uvijek i danas na svećenički stalež gledaju kao na privilegirani dio društva. Takvu sliku elitnog statusa podupiru i mnogi mediji u kojima se zapravo ta slika forsira da bi se svećenike kao privilegirane ona moglo napadati. Svećenici nisu privilegirani dio društva. Dapače! Možda će vam čudno zvučati kad kažem: svećenici jesu i trebaju biti najnapadaniji dio društva. Svećenike se također procjenjuje u tome kakav je njihov odnos prema materijalnim stvarima. Kako može biti vjerodostojan navjestitelj primata duhovnog nad materijalnim ako svećenik nosi najbolje odijelo, vozi najskuplji automobil, za sebe sve traži da bude naj… naj…? To je jednostavno nespojivo – upozorio je biskup.
Biskup je ustvrdio i kako je zanimljivo da je baš današnji dan izabran za uvođenje u kandidaturu za Sveti red u našoj Biskupiji.
– Znači li to da ste vi, dragi kandidati, izabrali Gospodina i Crkvu Njegovu koju ljubite iznad svake ljubavi? To bi bilo jedino potrebno, ako želite biti pravi kandidati za svećeništvo. Jer ne treba Crkva svećenike čije je srce zalijepljeno za bilo koga i bilo što, što nije Gospodin. U Njemu onda i samo onda možemo ljubiti sve ljude, ali to je nešto sasvim drugo. Zapravo, ako se vodimo nesebičnošću i ako nam je stalo, prije negoli do nas, do naših bližnjih i njihova dobra, tada smo na pravom putu da takvu bratsku ljubav i postignemo – zaključio je biskup.