Miholje proslavljeno u Gračanima

Ovogodišnja proslava župne svetkovine bila je u znaku 400. obljetnice prvog sigurnog pisanog spomena crkve u Gračanima iz 1622. godine.

Vanjska proslava, tradicionalno održana na prvu nedjelju po svetkovini, započela je procesijom od kapelice na Trnčevićevom putu do župne crkve. Vjernici su bili radosni, kako zbog proslave tako i zbog povratka u crkvu nakon 20 mjeseci, kao i zbog zvuka crkvenih zvona koja se ponovo čuju. Naime, zbog posljedica potresa 2020. godine, crkva i zvonik se obnavljaju i nisu bili u uporabi do nedjelje 25. rujna.

Svečanu Euharistiju predslavio je ministar Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, fra Ivo Martinović.

U homiliji je istaknuo dvije teme: ''Prava vjera je oslonjenost na Boga'' i ''Ne zaboravimo na dimenziju molitve u našem kršćanskom životu, dimenziju pokore i posta''.

''Iz Evanđelja ove nedjelje slušamo kako učenici mole Isusa da im umnoži vjeru. Što je vjera?'' upitao je na početku.

''Kad bismo u jednoj rečenici trebali napisati što je za mene vjera ili zašto vjerujem, bilo bi to dragocjeno iskustvo ove župe: vidjeli bismo bogatstvo i siromaštvo svakoga od nas. Zapazili bismo različitost pristupa vjeri. Kad je u pitanju vjera u Boga, onda mi kršćani znamo da se ona temelji u Isusu Kristu, Bogočovjeku, u čovjeku i Bogu koji je posvjedočio svojim životom ono što je primio od Oca. Povjerenje koje imamo u Njega temelji se na Njegovu povjerenju koje je On imao u Oca nebeskoga. U Njegovoj dosljednosti, u Njegovu potpunom povjerenju Ocu. Isus Krist je temelj naše vjere zato što je posvjedočio, smrti na križu i još više uskrsnućem, da je sve ono što je propovijedao i zašto je umro, istina'', poručio je provincijal Martinović.

''Jesmo li mi u hodu prema vječnosti zamolili Gospodina da nam umnoži vjeru?'' nastavio je. ''U svojoj slabosti i krhkosti, naša vjera nije uvijek onakva kakva bi trebala biti. Često mislimo da je odlazak na Misu, odlazak na vjeronauk, dovoljan: Isus ovdje govori o malenosti vjere. Ne govori o kvantiteti, nego o kvaliteti vjeri, o vjeri koja je malena, ali je uistinu prava vjera'', naglasio je.

Potom je objasnio što je zapravo vjera. ''Prava vjera je oslonjenost na Boga. Pravi vjernik je onaj koji je u svakom trenutku svoga života oslonjen na Boga i koji računa na Boga. Bez obzira na to je li mu u životu lijepo ili teško, je li radostan ili tužan. Prava je vjera, slušali smo iz Knjige proroka Habakuka, kao ona u pravednika koji uvijek zna da živi od svoje vjere.''

Propovjednik se zatim osvrnuo na konkretizaciju vjere. ''Drugo što Isus poručuje u današnjem Evanđelju – ne umnaža učenicima vjeru, nego im govori: 'Kad učinite što ste dužni učiniti, recite, sluge smo beskorisne.' Biti sluga beskorisni znači biti sluga ne u smislu obezvrijeđenosti, nego sluga koji služi Bogu i čovjeku, a za to ne traži nikakvu dobit, nikakvu korist, nikakvu čast, nego služi Gospodinu i drugome iz ljubavi'', poručio je okupljenim župljanima i hodočasnicima.

''Isus to očekuje od svojih apostola i od nas. Dužni smo naviještati Kristovo evanđelje. Naviještati znači ne bojati se, biti neustrašiv, svjedočiti svoju vjeru, gdje god se nalazili. Moramo biti svjesni da svoju vjeru i služenje bračnim drugovima, djeci, roditeljima, na radnome mjestu, ne možemo ostvarivati bez potpunog predanja u Gospodina, a to se ostvaruje molitvom. U molitvi naša vjera raste, naše zrno vjere se otvara Bogu i Bog ga umnaža, u molitvi otkrivamo i primamo darove koje nam Bog daje, veće od onih koje molimo'', istaknuo je fra Ivo.

Pozvao je sve da ne zaborave na dimenziju molitve, pokore i posta u svojem kršćanskom življenju.

''Molimo zagovor sv. Mihaela da nam dade milost i snagu da porazimo velikog Zmaja, neprijatelja Boga i čovjeka, koji želi razoriti našu vjeru, ljubav, zajedništvo, naše svjedočenje, naš život po vjeri. Neka nam sv. Mihael pomogne, a mi mu se otvorimo i molimo da na pomogne u svim borbama na zemaljskom putu kako bismo nakon ovog zemaljskog boja došli Gospodinu. Amen.'' zaključio je o. Martinović.

Na kraju Mise gračanski župnik, fra Marin Matančić, TOR, zahvalio je ''Trojedinom Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu za Njegovu neizmjernu ljubav kojom nas je uzljubio i za sve Njegove milosti koje nam je u izobilju dijelio, posebno tijekom tri dana naše priprave za samu svetkovinu. I danas nam je darovao vrijeme bez kiše.''

Zahvalio je nazočnoj subraći sa Ksavera i braći svećenicima te bogoslovima, ministrantima, predstavnicima političkih i društvenih struktura, vatrogascima, lovcima i članovima udruge ''Falaček''. Tom prigodom i Hrvatskoj policiji čestitao je svetkovinu njihova zaštitnika, sv. Mihaela.

Na kraju je zahvalio svim župljanima, posebno HSPD-u ''Podgorac'', odnosno svima koji su na bilo koji način ugradili svoje snage i sposobnosti u proslavu.

Druženje uz pjesmu nastavljeno je u šatoru pored crkve, koji je dosad služio kao privremeni bogoslužni prostor. Za ponuđenu okrjepu i uspomene vjernici su mogli ostaviti donacije i tako pomoći obnovi župne crkve, na kojoj je konstrukcijska sanacija gotova, a završni radovi još uvijek traju.

Na samu svetkovinu svetih Arkanđela, u četvrtak 29. rujna, župnik Matančić predslavio je dvije Mise s nakanama za žive i pokojne župljane te za učenike i nastavnike, a večernju Misu s nakanom za starce i bolesnike predslavio je o. Danijel Hranilović.

Župa se za proslavu pripremala čitanjem cijeloga Svetog pisma koje je započelo 11. rujna, a upriličeno je 14. put zaredom. Trodnevna duhovna priprava održana je 26., 27. i 28. rujna. Trodnevnicu je predvodio povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva u Zagrebačkoj nadbiskupiji, vlč. dr. sc. Jakov Rađa, poslijedoktorand na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Prije večernjih Misa molila se krunica sv. Mihaela, a vjernici su mogli pristupiti i sakramentu Ispovijedi. Sva tri dana vlč. Rađa tumačio je evanđeoske odlomke naviještene u Misi.

Posebice je iznio pouke i poruke o borbi protiv sebeljublja, oholosti i isključivosti.

''Prvi neprijatelj kojeg nam sveti Mihael treba pomoći poraziti jest naš ego, moj JA, koji nam onemogućuje da ljubimo, koji nam onemogućuje da služimo, koji želi sve za sebe, koji se ne zna staviti na drugo mjesto, koji ne prihvaća ono što je temeljno u našem životu, a to je da mi uistinu jesmo djeca Božja. Sve što imamo, darovano nam je'', ustvrdio je vlč. Rađa.

''Drugi veliki problem koji imamo jest MI. MI koji isključuje grupu. Ako išta postoji što je protivno Isusovu načinu života, to je isključivost jedne grupe protiv druge grupe. U ovoj rečenici skriva se sve ono sektaško, ideološko, sav mentalitet grupe ljudi koja je usmjerena protiv druge grupe. Jesmo li kadri prepoznati tu opasnost? Isus nam kroz Evanđelje želi reći da postoji jedan predivan život čovjeka koji je slobodan od sebe, slobodan od toga da bude zatvoren u svoj mali svijet.''

''Cijeli naš život hodočašće je prema nebu, prema našem nebeskom Ocu. Sve veličanstvene stvari u životu, kao što su brak, svećenički poziv, očinstvo ili majčinstvo, možemo ostvariti s Bogom. Ako nas Bog stavi u situaciju da budemo ostavljeni, razočarani, siromašni ili doživimo neuspjeh, uvijek možemo reći da nismo sami. Bog će nas izvesti iz svake situacije u koju nas je stavio'', rekao je.

Osvijestio je da se svaka osoba koja odluči ljubiti muža, ženu, djecu, unuke, prijatelje, zajednicu, Crkvu, susreće s tri ključne opasnosti. ''Svaka osoba koja to želi ostvariti mora biti slobodna od svoje potrebe da u toj ljubavi služi sebi, svom ostvarenju, svojim nekim zadovoljstvima. Treba tražiti dobro druge osobe. Treba biti slobodna od perfekcionizma, od potrebe da sve bude savršeno. Sljedeća zapreka koju imamo kad pokušamo ljubiti jest da želimo sve ljude učiniti sretnima, da svi ljudi budu sretni sa svakom našom odlukom, sa svakim našim izborom. To nije moguće. Treba biti svjestan toga da će svaki čovjek koji ljubi, koji živi svoje poslanje naići na ljude koji ne će biti s tim zadovoljni.''

''Molimo dragoga Boga: da u trodnevnici izmolimo zagovor svetog Mihaela, da nam pomogne poraziti moj JA i naš MI, u ime jednog TI. To su problemi u braku, na poslu, u domovini, Crkvi, to su problemi u našim zajednicama. U ova dva problema sažeti su svi nedostatci ljubavi, služenja, sloge, svi nedostatci zajedništva. Umjesto da se grupiramo, umjesto da sebe stavljamo na prvo mjesto, trebamo se okrenuti Isusu, da nam dade milost da znademo prepoznati Božju odlučnost u našem životu, Njegovo neodustajanje od nas, Njegovo svjedočenje ljubavi za nas'', istaknuo je.

Vjernike je pozvao na molitvu da im Bog dade slobodu da mogu biti, kao što Isus kaže, kao oni koji su rođeni od Duha. ''Čuješ mu šum, a ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Jer slobodan je. I onda možeš živjeti jedan predivan život kakav je Isus živio u ljubavi, u služenju u darivanju drugima'', poručio je između ostaloga vlč. Rađa.