Misa na ostatcima pavlinskog samostana na Petrovoj gori
Na početku homilije, biskup je rekao kako Božja riječ danas govori o paradoksu koji je ponekad teško razumjeti i shvatiti
Sisački biskup Vlado Košić u nedjelju je predslavio misno slavlje na ostatcima pavlinskog samostana, na Petrovoj gori (Župa Vojnić). U koncelebraciji su bili: domaći župnik, fra Ivo Bošnjak; glinski dekan, preč. Ivica Mađer; župnik iz Gvozda, fra Tomislav Jurić i policijski kapelan iz Siska, vlč. Ivo Borić.
Slavlju su uz domaće vjernike nazočili i brojni hodočasnici, predstavnici policije i vatrogasaca te županijskih i općinskih vlasti s ovog područja, a animirala ga je klapa Policijske uprave splitsko-dalmatinske 'Sveti Mihovil'.
Na početku homilije, biskup je rekao kako Božja riječ danas govori o paradoksu koji je ponekad teško razumjeti i shvatiti.
– Isus, čuli smo u Evanđelju, govori da mora poći u Jeruzalem, gdje će biti mučen i ubijen, ali i da će treći dan uskrsnuti. Petar apostol, isti onaj po kojemu je nazvan i ovaj samostan, koji je ovdje djelovao od 14. do 16. stoljeća, taj Petar Isusa od toga odvraća i kaže mu: 'Ne! To se tebi nipošto ne smije dogoditi'. A što čuje nakon toga? Vrlo teške Isusove riječi: 'Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko' – ustvrdio je biskup.
– Isus je, dakle, znao u što ide i to je dragovoljno prihvatio: biti osuđen, mučen i umrijeti na križu. To se nama zapravo čini nelogično. Svi mi izbjegavamo patnje, svima nam je teško prihvatiti križ, svima nama nije lako trpjeti i zato bolje razumijemo Petra, a manje razumijemo Isusa koji Petra tako oštro upozorava da je neprijatelj Božji. Isus tada nastavlja: 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom'. Dakle, križ i patnja dio su našega života i, ako želimo biti Isusovi učenici, moramo znati prihvatiti ono što Bog hoće, što nije nama po volji i što za nas predstavlja trpljenje i patnju – tvrdi biskup.
– Taj je križ simbol žrtve koju trebamo prihvatiti da bismo bili Isusovi učenici. S jedne strane, svijet i sotona uvijek nam nude užitke i laku sreću, i tu se mnogi pomame i budu zavedeni, jer krenu krivim putem. Tim putem nije moguće doći do one prave istinske sreće. Isus kaže da oni, koji svoj život žele sačuvati, izgubit će ga; a samo oni koji ga izgube, da će život svoj spasiti. To je ta logika paradoksa, koju nam Isus nudi i koju nije lako razumjeti, ali je jedini pravi put, jer je On tim putem prošao, trpio i umro za nas na križu, te treći dan uskrsnuo. On nam je i obećao: ako idemo za Njim, i mi ćemo biti dionici Njegove pobjede i uskrsnuća – ustvrdio je biskup.
Istaknuvši kako je ovo mjesto na kojem se nalazimo sveto za naš hrvatski narod, biskup je poručio i da ono donosi dvije važne poruke: onu katoličku o pavlinima i vjeri; te onu hrvatsku o kralju Petru Svačiću, našoj domovini i slobodi.
– Ova planina nosi naziv Petrova gora zbog kralja Petra Svačića, koji je tu 1097. godine poginuo, a onda je za pet godina nestala i nezavisnost naše domovine te smo ju čekali 888 godina, sve do 1990. godine kad smo ju i dočekali. Koliko je samo trebalo žrtvi da mi opet izvojujemo našu nezavisnost i slobodu. Puno je u tom razdoblju bilo križeva i mučenika za slobodu. Pogledajte naše Zrinske i Frankopane koji su pali za slobodu svoga roda, pogledajte Nikolu Šubića Zrinskog, sigetskog junaka i tolike druge koji su pod Turcima morali trpjeti – ustvrdio je biskup.
Nakon molitve, okupljenima se obratio i fra Ivo Bošnjak, zahvalivši biskupu i svima na dolasku, te poručio da je potrebno sjećati se i ne dati zaboravu slavnu i mučeničku povijest našeg naroda.
