Mjesta trajnog i cjelodnevnog klanjanja euharistijskom Gospodinu u Zagrebu
Uz svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, predstavljamo dva mjesta u Zagrebu gdje je cjelodnevno ili trajno izložen Presveti Oltarski Sakrament.
Trajno klanjanje na Trnovčici
Na blagdan Marije Majke Crkve, 6. lipnja 2022. godine, u Zagrebu je, nakon priprema koje je okupilo dovoljan broj klanjatelja, započelo trajno euharistijsko klanjanje u kapeli trajnog klanjanja koja se nalazi u sklopu župne crkve Blažene Djevice Marije Majke Crkve na Trnovčici. Zagreb je tako postao 7. grad u Hrvatskoj koji ima neprekidno 24/7 otvorenu kapelu klanjanja.
Corpus Domini – najstarija crkva cjelodnevnog klanjanja
U crkvi Corpus Domini, koja se nalazi na zagrebačkoj Trešnjevci (Mošćenička 3), adoracija je moguća svaki dan od 7 do 17 sati, a nekoliko puta u godini organizira se dvadeset i četiri sata u obliku takozvanog sveudiljnog klanjanja. Cjelodnevno klanjanje euharistijskom Spasitelju započelo je 1943. godine, stoga se može nazvati svetište trajnog klanjanja i svetište Euharistije.
Kratka povijest crkve Corpus Domini
Crkvu Corpus Domini zajedno s kućom podiglo je ''Društvo sveudiljnog klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu (POS)'' 1941. godine uz široku podršku katolika grada Zagreba. Nakana osnivača bila je da to bude zavjetna crkva na spomen 13-stoljetnih veza između hrvatskog naroda i Svete Stolice. A to se i ostvarilo u Svetoj godini 1940. – 1941., kad se obilježavalo 13 stoljeća krštenja Hrvata.
Nacrt za kuću i crkvu dao je poznati slovenski arhitekt Jože Plečnik. Graditelj je bio Božidar Omerzo, a voditelj radova Julije Jamnitzky. Crkvu je posvetio 20. srpnja 1941. msgr. Josip Lach, a njezinu javnom otvorenju nazočio je i nadbiskup Alojzije Stepinac. Crkva je u sastavu doma ''Božje Providnosti'', koji je bio namijenjen odgoju djevojaka u obrtničkim zanimanjima.
Prvu adoraciju – klanjanje – započeo je nadbiskup Alojzije Stepinac 1. listopada, na prvi petak 1943. godine. Bilo je to u jeku najžešćih bitaka II. svjetskog rata. Njegova je želja, kao i želja njegovih nasljednika, da svaki dan u ovu crkvu dolaze vjernici grada Zagreba i klanjaju se euharistijskom Spasitelju. I to da mu zahvaljuju i daju zadovoljštinu te mole Njegovo milosrđe za grad Zagreb i za Crkvu u Hrvatskoj i u svijetu.
Poslije II. svjetskog rata i dolaskom komunista na vlast, u dom su došle sestre Pohoda Marijina, koje od 1. rujna 1947. ovdje žive kontemplativnim životom, održavaju crkvu i drže redovnu adoraciju.
Unutrašnjost crkve
Unutrašnjost crkve Corpus Domini izuzetno je bogata i privlačna. Uređena je prema stilu umjetničke škole iz Beurona (Beuroner Kunstschule). Nacrt za freske dala je benediktinka Gertrudis Dold, učenica voditelja beuronske škole Desideriusa Lenza, benediktinca slikara. Freske je izradio slikar Dragutin Maraković, a pomagao je slikar Anton Mezdjić.
Radove unutarnjeg uređenja crkve vodila je akad. kiparica Mila Wood, koja je i sama izradila nacrte za ambone, pričesnu ogradu i medaljone svetaca, a kasnije i kipove Srca Isusova i Marijina.
Darovatelji
Budući da je crkva Corpus Domini zavjetna crkva, u njezinu unutarnjem uređenju sudjelovalo je mnogo dobrotvora od kojih ističemo papu Pija XII. (oltarne freske), Milku Trninu (medaljon sv. Josipa), kanonika Stjepana Korenića (oltar od grčkog mramora), pomoćnog zagrebačkog biskupa Salis-Seewisa (ispovjedaonica), zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca (željezna vrata), a za Uskrs 2000. godine postavljen je i novi oltar koji je darovao zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić.
U novije vrijeme, točnije 1. listopada 1998., podignut je novi euharistijski križ ispred crkve. Križ je podignut na spomen dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku, kao i na spomen proglašenja blaženim Alojzija Stepinca, a sve u vidu iščekivanje Velikog jubileja i euharistijske 2000. godine.
Poruke simbola na freskama
Freske u apsidi predstavljaju osnovnu poruku crkve Corpus Domini: a to je Presveta Euharistija, kruh anđeoski, sunce i kruh našega života. Za njom čezne duša kao košuta za izvor vodom (usp. Ps 42,2). Na vrhu stoji pashalni Jaganjac pred pobjedničkim znakom križa, koji je zaokružen sunčanim krugom. Iz Božjeg i Jaganjčeva prijestolja izvire rijeka života, s obiju strana stabla su života u liku trsova (usp. Otk 22,1).
Freske u lađi nose likove četiriju anđela koji predstavljaju liturgijsku godinu. Svaki anđeo simbol je jednoga godišnjeg doba: proljeće s ružama i ljiljanima, ljeto: žito s hostijom, jesen: grožđe s kaležom te zima: masline s vrčem. Žito, grožđe i masline materijalna su osnovna sakramenata Euharistije, Svetog reda i Bolesničkog pomazanja. Cvijeće je simbol nadnaravnih milosti i krjeposti.
Uz sliku Bogorodice na desnoj su strani dva anđela preko čijih se ruku uzdiže sveta žrtva kao miomirisni tamjan (usp. Otk 8,4).
