Mons. Uzinić na blagdan sv. Katarine: 'Kršćanski su mučenici svjedoci, a ne junaci'

Župljani župe svete Katarine u Lokvama proslavili su u četvrtak 25. studenog blagdan svoje nebeske zaštitnice. Svečano liturgijsko slavlje predslavio je riječki nadbiskup koadjutor, mons. Mate Uzinić, u zajedništvu sa župnikom, vlč. Zlatkom Čibarićem i svećenicima Delničkog dekanata, izvijestila je Riječka nadbiskupija.

Izrekavši čestitke povodom župnog blagdana, u propovijedi se osvrnuo na Evanđelje dana, osobito na posljednju rečenicu: 'Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.'

– Ta poruka može biti shvaćena kao poziv na ponos, ali u ozračju ovog Evanđelja, ne radi se o ponosu, nego o nadi koja kaže da ono što vidimo, kao i druge pojave koje govore o prolaznosti svijeta u kojemu živimo, poručuju ne trebamo očajavati, jer to za nas nije kraj. Za one koji vjeruju u Isusa, to je početak nečeg novog – rekao je mons. Uzinić.

Upozorio je da gore navedenu rečenicu iz Evanđelja kršćani ponekad ne shvate na pravi način. Ne prepoznajemo ju kao poziv na nadu, nego kao isticanje sebe i svoga.

– Kad se to dogodi, postajemo u opasnosti zamijeniti teze, te umjesto onih koji su progonjeni, postati progonitelji. Ta zamjena teza dogodila se piscima životopisa sv. Katarine jer je tekst, obogaćen legendama, ovu sveticu predstavio kao junakinju, a ne kao kršćansku mučenicu – naglasio je.

Mons. Uzinić pojasnio je to navodeći neke od primjera, te je poručio da se kršćanski mučenik ne može nazivati borcem, jer on ne ratuje, ne nanosi nepravdu. Kršćanski mučenik nudi svoj život za one koji ga ubijaju.

– Bitna razlika između mučeništva i junaštva jest u tome da je mučenik svjedok koji umire iz ljubavi prema Kristu, ali i prema onomu koji ga ubija. On je mučenik ljubavi za svoje neprijatelje, i u tome je poseban kao onaj koji nasljeduje Krista – rekao je propovjednik.

U kontekstu vremena u kojemu živimo, primijetio je potrebu suvremenog čovjeka da junaštvo promatra kao ideal, a ne mučeništvo. Ta naša potreba dovodi nas u opasnost da, umjesto svjedoka vjere, postanemo 'junaci'. Ako kršćani zamijene svjedočanstvo za junaštvo, to ih dovodi do duhovne oholosti koju možemo nazvati fundamentalizmom. Time podilazimo sebi samima i svom viđenju stvari, smatrajući svoje i sebe boljim i ispravnijim od drugih, kazao je nadbiskup.

– Te osobine duhovne oholosti i fundamentalizam nisu svojstveni samo vjernicima, nego i onima koji ne vjeruju u duhovnu stvarnost. Postajemo robovi vlastitih predrasuda. U pozadini takvih ponašanja uvijek je problem i otuđenje – rekao je mons. Uzinić.

Primijetio je da se često borimo protiv nekog drugog, dok se neprijatelj nalazi u nama samima. Sve su to psihičke obrane da se ne zaustavimo i propitamo sebe. Gledamo neprijatelje u drugima, umjesto da se suočimo sa samima sobom.

Vjernike je potaknuo da, zavirujući u život jedne kršćanske mučenice, sv. Katarine, pokušaju živjeti nasljedujući ono što je nju činilo mučenicom. Imamo izazov: ono što jesmo živjeti na autentičan način, kako je živio Isus Krist i kršćanski mučenici. Posebnost tog života u drukčijoj je logici. To je logika koju nam je Bog u Isusu pokazao – logika opraštanja.

– Živjeti besplatno dar i darovanost, onako kako je Krist živio: služeći u ljubavi prema svakom čovjeku. To nije lako, ali nužno je, jer samo tako možemo nastaviti svoje poslanje u svijetu i vremenu – zaključio je mons. Uzinić.