Mons. Uzinić na Misi posvete ulja i Svećeničkom danu u Dubrovniku: 'Svećenici trebaju ljudima biti poput očeva i majki'

Misu posvete ulja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku, u srijedu, 31. ožujka predslavio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, riječki nadbiskup koadjutor, mons. Mate Uzinić. S nadbiskupom zbog epidemioloških razloga nisu mogli suslaviti svi svećenici i redovnici Dubrovačke biskupije kao što je to uobičajeno na ovoj Misi, nego samo njihovi predstavnici, među kojima dekani dubrovačkih dekanata, katedralni svećenici te delegat s ovlastima generalnog vikara, don Hrvoje Katušić, i delegat s ovlastima pastoralnog vikara, don Ante Burić, izvijestila je Biskupija.

Nadbiskup je čestitao svim svećenicima Svećenički dan, osobito onima koji nisu fizički mogli bili na slavlju, a spomenuo je i kako je to nastojao i osobno učiniti. Svećenici su na Misi obnovili svećenička obećanja, a tijekom Mise nadbiskup je posvetio ulje svete krizme i blagoslovio katekumensko i bolesničko ulje. Izrazio je nadu i kako će uljem krizme koje posvećuje biti pomazan i budući biskup ove Crkve te je preporučio njega i njegovo poslanje u molitve vjernika. Pozvao je također na molitvu za oslobođenje od bolesti i pandemije dok bude blagoslivljalo bolesničko ulje.

U propovijedi je mons. Uzinić govorio o liku sv. Josipa u godini koju je, uz 150. obljetnicu proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Crkve, papa Franjo proglasio Godinom posvećenom sv. Josipu, ali i godini kad se u Dubrovniku obilježava 500. obljetnica svečanog svetkovanja svetkovine sv. Josipa. Pozvao je sve da se zagledaju u lik sv. Josipa, Isusova oca i Marijina muža, koji se u teškim i zahtjevnim okolnostima, sličnim ovim našima, a i težim od njih, hrabro založio i s velikom vjerom izvršio svoje skrovito, ali bitno poslanje u djelu otkupljenja, zbog čega svima može i treba biti ne samo nebeski zagovornik i uzor. Posebno je zatim govorio o dvjema kategorijama osoba koje svoje nadahnuće trebaju crpsti iz Josipova izvora, a to su: očevi (i majke) koji trebaju postati svećenici te svećenici (a s njima i druge posvećene osobe) koji trebaju postati očevi (i majke).

– Sv. Josip nije bio svećenik, ali je postavši muž i otac, postao i svećenik svojom uključenošću u povijest spasenja, kroz predano služenje Bogu i njegovu poslanju u svojoj vlastitoj obitelji. On je, kao svećenik, bio prenositelj Božje volje za svoju obitelj u odlučnim trenutcima te obitelji – objasnio je biskup Uzinić. 

Zahvaljujući sv. Josipu, Isus se mogao uključiti i mogao je upoznati povijest svoga naroda koja je istovremeno i povijest spasenja, mogao je rasti u dobi i milosti, hraneći se unutar vlastite obitelji Božjom riječju, ali i sudjelujući s vlastitom obitelji u bogoslužjima zajednice, u što spadaju i hodočasnički pothvati koje je svake godine činila njegov obitelj.

– Zato je on model za svakog kršćanskog oca, ali i majku – naglasio je nadbiskup i dodao kao je sv. Josip primjer kako svaki kršćanski otac (i majka) može i treba unutar vlastite obitelji postati svećenik.

Nadbiskup se sa zahvalnošću prisjetio svojih pokojnih roditelja, osobito pokojnog oca koji je, iako bi to često zbog umora bilo uz puno zijevanja, u njihovoj obitelji redovito predvodio večernju molitvu, ali i za svakog od nas članova svoje obitelji imao neku posebnu molitvu i posebnog zagovornika kojemu se utjecao. Kasnije, kad su postali stariji, tu su molitvu njegovi roditelji vjerno nastavljali u ranim jutarnjim satima i prije ustajanja, dok su drugi spavali.

– I tako su bili ne samo naš otac (i majka), nego i naši svećenici, oni koji nam nisu samo prenijeli fizički život, nego su nas povezivali s Bogom, Bogu prenosili naše potrebe, ali i nama prenosili Božju riječ i Božje poruke – zaključio je.