Mons. Uzinić potaknuo na življenje plodova Duha Svetoga

Na svetkovinu Duhova 23. svibnja, u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku svečano pontifikalno euharistijsko slavlje predslavio je apostolski administrator Dubrovačke biskupije, riječki nadbiskup koadjutor, mons. Mate Uzinić.

Mons. Uzinić kazao je kako je svetkovina Duhova događaj u kojem je rođena Crkva u Duhu Svetom s poslanjem da nastavi djelo koje je Isus Krist, kojeg Crkva ispovijeda kao svog Krista i Gospodina, započeo i dovršio u pashalnom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća.

– Zadaća Crkve jest nastaviti kroz vrijeme biti Kristova prisutnost. Duh Sveti, iz kojeg je Crkva rođena i koji je na dan Pedesetnice sišao na Crkvu jest Onaj koji Crkvi to omogućuje i nastavlja omogućavati kroz stoljeća – rekao je mons. Uzinić.

U ozračju poruke svetog Pavla, u pročitanom misnom ulomku, govori o djelima tijela, o grijehu i onom što on sa sobom nosi u život konkretnog čovjeka i zajednice, a protiv čega bi Zakon kao takav trebao biti pomoć da se čovjeka znade usmjeriti. Očito on uvijek u tom ne uspijeva. Pavao nudi kao alternativu otvorenost Duhu Svetomu, pojasnio je nadbiskup, kako bismo mogli živjeti u skladu s Duhom Svetim i živjeti plodove Duha Svetoga.

Ta djela tijela / grijesi mogu se svrstati u četiri kategorije, a to su: grijesi u odnosu na čistoću tijela, grijesi u odnosu na čistoću vjere, grijesi u odnosu na poziv da drugima činimo dobro te grijesi protiv umjerenosti. Nadbiskup ih je potom ponovio djela tijela koja sv. Pavao spominje. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tomu slično. Dodao je također i pojašnjenja nekih navedenih grijeha te zaključio kako se svi mogu složiti oko toga, znajući za posljedice toga za život pojedinca i zajednice, da to nije nešto što je poželjno u životu nijednog čovjeka, a posebice kršćanina.

Kao temeljnu poruku svetkovine Duhova nadbiskup Uzinić istaknuo je dvije kategorije u koje kršćani sami sebe mogu stavljati, a to su da uistinu žive u otvorenosti Duhu Svetomu razvijajući plodove Duha ili se zatvoriti Duhu i zarobiti u djela tijela.

Prva kategorija jesu oni koji se, iako su svjesni svojih slabosti, trude iz dana u dan otvarati plodovima Duha i, kako i koliko mogu, boriti se protiv dijela tijela. To je ono što nas kršćane, ako smo otvoreni Duhu Svetom, čini drukčijima.

– Omogućava nam da možemo biti ne samo oni koji iščekuju Božje kraljevstvo nego ga i svakodnevnim trudom i radom na sebi već ovdje i sada izgrađuju, boreći se u samima sebi protiv navedenih dijela tijela kako bi mogli u sebi razvijati plodove Duha – poručio je.

Druga kategorija, za koju je nadbiskup kazao kako mu izgleda da nam se sve češće događa, često možda i nesvjesno, jest kategoriju u kojoj, umjesto da se otvorimo plodovima Duha Svetoga i živimo ih, zatvaramo se i zarobljavamo u djela tijela.

– To je ono kad se mi sami ne trudimo ili čak mislimo i da se nemamo potrebu boriti protiv dijela tijela jer smo već ispunjeni plodovima Duha. Ali, zato znamo kod drugih iščitati i prepoznati dijela tijela, i onda ih na neki način s visoka gledajući, osuditi i odbaciti. A zapravo onda to naše suđenje i odbacivanje postaje način na koji i mi sami ulazimo u kategoriju onih koji žive različita djela tijela i zatvaraju se za plodove Duha – pojasnio je nadbiskup. 

Nadbiskup je na kraju pozvao vjernike da se otvore Duhu Svetomu koji je ljubav Oca i Sina, ljubav kojom Bog u darovanosti Duha Svetoga želi zahvatiti u Crkvu, ali i u svakoga kršćanina, kako bi se lakše nosili s izazovima tijela i doista živjeli plodove Duha, pa i drugima pomogli da tako žive.

Na svetkovinu Duhova ove godine nije bilo, kako je to uobičajeno, svečanog slavlja podjele sakramenta Potvrde u katedrali jer, kako je još ranije odlučeno, sakrament dijele župnici, ovisno o mogućnostima i u skladu s epidemiološkim mjerama, dvjema generacijama kandidata i kandidatkinja za krizmu.