Na blagdan svete Klare požeške klarise dobile novu sestru
Tijekom slavlja s. Marija Katarina od Presvetog Lica položila je svoje prve zavjete.
Na blagdan sv. Klare, djevice, 11. kolovoza 2021. u požeškoj samostanskoj crkvi sestara klarisa središnje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s prepoštom požeškoga Stolnog kaptola Sv. Petra Ivicom Žuljevićem, župnikom Župe Duha Svetoga u Požegi i gvardijanom franjevačkog samostana Darkom Sudarićem, župnikom Župe Sv. Leopolda Mandića u Požegi Jozom Jurićem, župnikom Župe Sv. Terezije Avilske u Požegi Mariom Večerićem, i drugim svećenicima. Tijekom slavlja s. Marija Katarina od Presvetog Lica položila je svoje prve zavjete.
Uvodeći u misno slavlje biskup Antun je rekao da nakon što smo jučer svečano proslavili sv. Lovru, zaštitnika Požeške biskupije i Biskupijskog Caritasa, danas pred očima naše vjere blista još jedan dragocjeni Isusov biser iz nešto kasnijeg doba od Lovrina, a to je sveta Klara, rođena 1193. a preminula 1253. godine. Naglasio je kako joj je bilo dovoljno 60 godina da posvjedoči Isusu Kristu da je posvema i dokraja njegova, do te mjere da Isusova snaga iz nje još i danas progovara svojom veličinom. Kazao je da su svjedokinje te Isusove snage i naše sestre klarise, koje su krenule putem svete majke Klare. Čestitao je blagdan sv, Klare sestrama klarisama i nazočnom ocu gvardijanu, te drugim franjevcima. Pozvao je sudionike slavlja neka se zaustave pred Klarinim likom, koji nas dovodi k Isusu Kristu, da provjere je li ih možda nešto drži u mraku, nezadovoljstvu i neuspjesima, te se pokaju za sve ono što je u njima nesposobno za Boga, i što mu onemogućuje da i u njima djeluje kao što je djelovao u sv. Klari i tolikim drugima svecima.
U homiliji se biskup osvrnuo na požare koji u ovo ljetno doba haraju svijetom: gori na sve strane, od naše Dalmacije, preko Grčke pa sve do Amerike. Podsjetio je da Isus u današnjem evanđeoskom ulomku, govoreći o trsu i lozi tvrdi kako se osušene loze bacaju u vatru koja ih proguta, biskup je pozvao nazočne da mole neka prestanu požari koji gutaju šume i druga dobra, nerijetko i ljude. No, kazao je da nas požari podsjećaju i na onu vatru što su je vidjeli građani Asiza kad je Klara pobjegla iz svoga roditeljskog doma i odlučila živjeti predanje Isusu Kristu po uzoru sv. Franje.
Izrazivši radost što navedeno Klarino i Franjino opredjeljenje živi u braći franjevcima i sestrama klarisama već duže od osam stoljeća, a osobito po nazočnosti sestara klarisa koje dvadeset godina djeluju u požeškom samostanu, biskup je kazao da one po svojim redovničkim zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće svjedoče kako nisu vezane za ništa ljudsko, nego dokraja za Božje. Zahvalio im je za to opredjeljenje njihove slobode, i ohrabrio da ni u jednom trenutku ne posumnjaju da su krenule pravim putem. Sestri pak Mariji Katarini od Presvetog Lica poželio je da uz Božju pomoć i zagovor svete majke Klare bude duboko uvjerena kako se isplati sebe cjelovito darovati Bogu, i iz te darovanosti živjeti svoje redovničke zavjete. Zamolio je zagovor svete majke Klare i za sve druge sudionike slavlja, da i u najtežim životnim situacijama napuštenosti i trpljenja ne pomisle da ih je Bog napustio, nego da vjeruju kako im on po tim stanjima želi očitovati koliko je moćan i želi u njima ostvariti svoje vječno kraljevstvo.
Na svršetku misnog slavlja biskup je izrekao dvije čestitke i jednu želju. Najprije je s. Mariji Katarini od Presvetog Lica čestitao polaganje prvih zavjeta, uz molitvu da i ona bude zahvaćena onom snagom kojom je sv. Klara živjela potpunu predanost Bogu, osobito u životnim teškoćama. Zatim je poglavarici samostana s. Klari čestitao imendan. Svima pak sudionicima slavlja poželio je da ih ne proguta vatra zla i sebičnosti, nego da u njima neprestano plamti vatra one Isusove ljubavi koja je išla do kraja na križ i koja nas je spasila, te da kod njih s obzirom na Boga i evanđeoske vrijednosti ne bude prosječnosti i površnosti, nego posvemašnja opredijeljenost, jer toga najviše treba naša hrvatska domovina. Na sestre klarise i njihovo služenje u Crkvi, kao i na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov