Nadbiskup Barišić u Svetvinčentu: 'U areni života ne smijemo ostati sebično i egocentrično pšenično zrno'
Svečano euharistijsko slavlje proslave 100. obljetnice rođenja blaženog don Miroslava Bulešića i 73. godišnjice njegove smrti predvodio je splitsko-makarski nadbiskup, mons. Marin Barišić.
Mnoštvo ljudi okupilo se u rodnoj župi blaženog don Miroslava Bulešića u Svetvinčentu na svetu Misu, na kojoj je mons. Marin Barišić koncelebrirao s porečko-pulskim biskupom i novim splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom, mons. Draženom Kutlešom; biskupom u miru Ivanom Milovanom; riječkim nadbiskupom, mons. Ivanom Devčićem; krčkim biskupom Ivicom Petanjkom i gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem.
Nadbiskup Barišić na početku svoje propovijedi prisjetio se 28. rujna 2013. godine, kada je u pulskoj areni don Miroslav Bulešić proglašen blaženim.
– Dakako, svojevrsna arena, borba, i naš je ljudski život. O toj areni u svom „Duhovnom dnevniku“ svjedoči i mladić Miroslav, koji u svojoj vjernosti Bogu i služenju bližnjemu prolazi kroz svoje osobne kušnje, izazove i odluke. Gradeći Božje kraljevstvo te tražeći samo slavu Božju i spas duša, u to se vrijeme u „areni“ Istre susreo s trima bezbožnim ideologijama koje su se borile za svoja kraljevstva – rekao je mons. Barišić.
Naglasio je kako je don Miroslav uvijek bio svjestan pripadnosti svom narodu kao katolički svećenik, nadilazeći ljudske granice i podjele. U svemu vjeran Bogu, bio je spreman dati svoj život za povjereno mu stado. Izazova, napada i prijetnji bilo je napretek, kako njemu osobno, tako i njegovim vjernicima. Ali, don Miroslav je ostao hrabar i uspravan. Na sve prijetnje i mržnje znao je reći: „Moja je osveta oprost.“
– Kad je don Miroslav nakon slavlja Krizme, u župnoj kući u Lanišću ubijen, imao sam tek pet mjeseci. No, mogu zamisliti događaje oko Krizme: mržnju, napade i mučeništvo, jer ta su vremena potrajala i dugo nakon 1947. godine. Sjećam se dobro kako su u mojoj rodnoj Župi Vidonje, u dolini Neretve, kad sam imao samo šest godina, još za mraka, rano ujutro došli i nasilno protjerali biskupa Franu Franića, koji je toga dana trebao podijeliti sakrament svete Potvrde. Blaženi don Miroslav mučenik je sakramenta svete Potvrde, sakramenta koji od nas traži zrelo razmišljanje i hrabro svjedočanstvo kršćanske vjere. On je sâm, suobličen Kristu po sakramentima svete Potvrde i svetoga Reda, mogao reći: „Moja je osveta oprost.“, jer je i sâm Isus Krist, vjerni svjedok i mučenik ljubavi, tako postupio: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“ – poručio je nadbiskup Barišić.
Podsjetio je kako je smrt za druge iz ljubavi najveći oblik života. Čas je to proslave, kako reče Isus Krist. Čas osude, mučeništva i smrti slavom može proglasiti samo Onaj koji je pobjednik nad smrću, a to je Uskrsli Krist Gospodin.
– Don Miroslav Bulešić svjedoči nam da u areni života ne smijemo i ne možemo ostati sebično i egocentrično pšenično zrno. Kao zrno, potrebno je pasti, umočiti se u stvarnost vremena i prostora. Ta stvarnost, taj teren nije uvijek mekan, obrađen i natopljen, nego je često tvrd, opor, bezvodan pa čak i nehuman. Teren je to našega osobnog, bračnog, obiteljskog i društvenog života. Spašavajući svoj život, postao bi gubitnik. No, darujući svoj život za Krista i za bližnje, doživio je proslavu Kristova časa. Zato ga i mi danas slavimo i njemu se molimo. Zahvalni smo našem blaženiku don Miroslavu i blaženom Alojziju Stepincu što su u vrijeme nehumanih ideologija svojim svjedočanstvom osvjetlali i spasili lice čovjeka – zaključio je nadbiskup Barišić.
