Nadbiskup Kutleša blagoslovio kapelu i posvetio oltar u samostanu školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije

Uz nadbiskupa Kutlešu na Misi posvete oltara koncelebrirali su provincijal Hrvatske salezijanske provincije, don Milan Ivančević; ravnatelj Hrvatskog Caritasa, fra Tomislav Glavnik; župnik Župe BDM Pomoćnice, don Danijel Vidović; salezijanci don Rudi Paloš i don Marinko Ivanković; gvardijan samostana hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi, fra Slaven Brekalo, fra Juro Šarčević i nadbiskupski tajnik, vlč. Andrija Miličević. U liturgijskim obredima posluživao je zbor ministranata Župe BDM Pomoćnice, a glavni ceremonijar bio je vlč. Toni Potrebić. Liturgijsko pjevanje animirao je sestarski zbor pod ravnanjem s. Marije Rite Budimir.

Osim četrdesetak sestara Provincije na slavlju su sudjelovale i sestre franjevke Splitske i Bosansko-hrvatske provincije te sestre drugih družbi, uzvanici, prijatelji i susjedi zajednice.

Slavlje je započelo blagoslovnom molitvom vode, nakon čega je Nadbiskup poškropio oltar, a zatim okupljene vjernike.
 

HOMILIJA

Uvodeći u homiliju, nakon naviještenih misnih čitanja desete nedjelje kroz godinu, nadbiskup Kutleša rekao je da je „obnova naših životnih i molitvenih prostora vidljiva, izvanjska obnova. Ona je potrebna s vremena na vrijeme, ali malo koristi ako je ne prati ona duhovna. „Kad se razruši naš zemaljski dom“, bilo da je riječ o domu našega tijela na koje aludira sv. Pavao u drugom današnjem čitanju, bilo da je riječ o fizičkim prostorima koje zovemo svojim domom, ono što ostaje je „zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.“

„Evanđelje nam daje odgovor kako graditi taj vječni dom koji ostaje. Gospodin nas danas poučava kriterijima rasuđivanja duhovnih i vremenitih stvarnosti i uvodi nas u novu kvalitetu odnosa koji vladaju u zajednici njegovih učenika“, kazao je nadbiskup Kutleša te u tri točke protumačio ulomak iz evanđelja po Marku (3, 20-35): 1. Milosrđe usred kleveta i huljenja, 2. Grijeh protiv Duha Svetoga i razlikovanje duhova te 3. Nova definicija obiteljskih odnosa.

Govoreći o trećoj točki, Nadbiskup se obratio sestrama: „Vaš boravak u ovoj redovničkoj zajednici svjedoči da se Isusov krug bliskih ljudi sastoji od onih kojima je životni izbor vršiti Božju volju. Isus takve prihvaća kao svoju braću, sestre i majke. Njegova obitelj koja ga traži kako bi ga obuzdala nesvjesno se protivi Božjoj volji i ostaje vani, na čekanju. Morat će, kao i svi drugi, poslušati što im Isus ima reći kako ne bi završili u tvrdokornosti srca. No, oni koji slušaju Božju riječ i vrše je nisu na čekanju. Uvijek su dijelom strujanja života koje izvire iz Srca Isusova. Atrofiranje redovničkih zajednica događa se upravo onda kada izgube tu temeljnu nit, temeljni smjer koji povezuje njihove članove, a to je traženje Božje volje unutar jednog posve specifičnog poziva koji je Crkva prepoznala u djelu vaših utemeljitelja.“

„Drage sestre, pozvane ste na veliku otvorenost. Kakvim se god djelatnostima bavile, neka ovi prostori budu utočišta za one koji traže toplinu obiteljskog doma, koji su iz bilo kojeg razloga sami i bez obitelji ili su odnosi u njihovim obiteljima narušeni. Neka vaše zajedništvo bude prvo svjedočanstvo prevlasti duhovnoga. Ako sebično tražite kako svoje zajednice učiniti sretnijima i sigurnijima u svjetovnom smislu, dovest ćete se u situaciju u kojoj se udaljavate od rijeka milosti koje napajaju samo iskrene tražitelje Božje volje i njegove slave.“

„Božanska Mudrost sebi je za stanovanje gradila dom Crkve, a u Presvetoj Djevici Mariji dala nam je „uzor kako će se čuvati zakon, čistiti srce, njegovati poniznost i prinositi duhovni prinos.“ (Sv. Lovro Justiniani, Treći svezak Časoslova, Služba čitanja o spomendanu Bezgrešnog Srca Marijina). Ugledajući se u nju, na ovaj ćete oltar prinositi svoje duhovne prinose. Neka ti prinosi, ujedinjeni s jedincatom Kristovom žrtvom, budu vrelo spasenja i pomirenja za ovu mjesnu Crkvu i cijeli svijet“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Nakon homilije i ispovijesti vjere okupljena zajednica zapjevala je Litanije svih svetih, a zatim je nadbiskup Kutleša u oltar položio moći sv. Leopolda Bogdana Mandića te završio posvetnom molitvom. Uslijedio je obred mazanja oltarne menze uljem te prinošenje kada na novom oltaru. Nakon što je oltar pokriven i urešen, obavljen je obred osvjetljenja oltara. Potom je oltar pripremljen za euharistijsku službu.

Nakon popričesne molitve nadbiskup Kutleša i provincijska predstojnica s. Franka Bagarić potpisali su povelju s najvažnijim podacima o vremenu blagoslova kapelice i posvete oltara koju je okupljenoj zajednici pročitala s. Zdenka Kozina, prethodna provincijska predstojnica u čijem je mandatu započela obnova i rekonstrukcija kuće.

Prije završnog blagoslova s. Franka pozdravila je nazočne sestre i goste, izrazila zahvalnost projektantu i njegovim suradnicima, akademskom kiparu Iliji Skočibušiću za uređenje kapelice, dobročiniteljima i svima koji su na različite načine pratili obnovu i rekonstrukciju kuće i kapelice, kao i pripremu za euharistijsko slavlje s obredom posvete oltara. Podsjetila je, između ostaloga, i na povijest dolaska sestara u Zagreb i njihovo apostolsko djelovanje. Naime, osim blagoslova kapelice i posvete oltara, sestre su ovom prigodom zahvalile Bogu za šezdeset godina vlastitog doma (1964.) i više od sedamdeset godina života i djelovanja sestara Provincije Svete Obitelji u Zagrebu. Na koncu je s. Franka zahvalila nadbiskupu Kutleši te mu darovala prigodni dar.

Nakon misnog slavlja bratsko-sestrinsko zajedništvo nastavljeno je uz domjenak za sve prisutne.