Nadbiskup Kutleša: "Dopuštamo da nas određuju društvena uloga, karijera, nacionalnost..."
U svom izlaganju na početku Međunarodne znanstvene konferencije „Kanonsko i crkveno pravo na javnom sveučilištu“, mons. Kutleša se osvrnuo na različite teme.
Povodom 150. obljetnice djelovanja modernoga Sveučilišta u Zagrebu i imenovanja prvoga rektora Matije Mesića, zagrebački nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša održao je Lectio magistralis. Predavanje je održano u ponedjeljak, 11. studenoga 2024. godine, u zgradi Rektorata Sveučilišta na početku Međunarodne znanstvene konferencije „Kanonsko i crkveno pravo na javnom sveučilištu“. Mons. Kutleša se između ostalog osvrnuo i na sveprisutni problem krize identiteta.
„Bit duha je otvorenost, odnos prema cjelini“, reći će prof. Ratzinger u svome djelu Dogma i navještaj.[1] Jedan od velikih problema ljudi današnjice jest u tome što identitet promišljaju parcijalno, zanemarujući bitno, a zadržavajući se na sporednome. Dopuštamo da nas određuju društvena uloga, karijera, nacionalnost, spol ili kulturna pripadnost. U digitalnom dobu, naš je identitet u velikoj mjeri podložan utjecaju vanjskih percepcija pa tako društveni mediji stvaraju prostor za kreiranje „online identiteta“, koji može biti vrlo različit od onoga što ili tko zapravo jesmo.
Filozof Jean-Paul Sartre zagovarao je upravo ovu slobodu i odgovornost u stvaranju identiteta tvrdeći da "postojanje prethodi esenciji" - tj. da sami moramo oblikovati tko smo po svojim izborima. Na toj su liniji mišljenja filozofi egzistencijalizma poput Simone de Beauvoir i Friedricha Nietzschea. No takav pristup nosi sa sobom nebrojene rizike odvajanja identiteta od naravi ljudske osobe kao i doživljaj tereta i težine prepuštenosti samima sebi.
Kršćansko poimanje identiteta nezaobilazno nas vraća k dostojanstvu ljudske osobe i naravi čovjeka kao jedinog stvorenja „koje je Bog htio zbog njega samoga“.[2] Odgovori na pitanja „Tko je čovjek?“ i „Tko sam ja?“ - u kršćanskoj perspektivi utemeljeni su u činjenici da smo stvorenja Božja, stvoreni na njegovu sliku i priliku (usp. Post 1, 26-27).
Ta je vjerska istina poziv znanstvenicima za otvorenost uma perspektivama koje nadilaze pojedina znanstvena područja. U društvenom i kulturnom smislu, njome smo potaknuti da svakom čovjeku - neovisno o njegovoj vjeri, kulturi ili društvenom statusu - pristupamo kao stvorenju s neotuđivim dostojanstvom i vrijednošću.
Cijelo izlaganje možete pročitati ovdje.
[1] Joseph Ratzinger, Dogma i navještaj, Zagreb, 2011., str. 216.
[2] Drugi vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, br. 24.
