Nadbiskup djelatnicima u zdravstvu: "Niste pozvani biti samo stručnjaci, nego i služitelji milosrđa"

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predslavio je u petak 17. listopada u bazilici sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu misno slavlje uoči blagdana sv. Luke evanđelista, zaštitnika liječnika i članova Hrvatskog katoličkog liječničkog društva.

Na početku misnog slavlja fra Ivan Marija Lotar je poželio dobrodošlicu nadbiskupu Kutleši, braći svećenicima i članovima HKLD-a koji djeluje punih 35 godina. Podsjetio je kako se upravo ovim misnim slavljem zaključuje studijski dan "Dušobrižništvo u zdravstvu" koji je održan na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Organizatori studijskog dana bili su Hrvatska biskupska konferencija, Hrvatsko katoličko liječničko društvo i Hrvatsko katoličko sveučilište.

Nadbiskup Kutleša u homiliji je istaknuo da treba htjeti "slijediti primjer svetoga Luke koji je u svome poslanju spojio dvije stvarnosti: liječničko umijeće i vjeru, razum i srce, liječenje tijela i naviještanje evanđelja. Vi, zdravstveni djelatnici, znate koliko je krhko ljudsko tijelo, ali još više, koliko je osjetljiva ljudska duša. Znate da bolesnik ne traži samo lijek, nego i pogled, razumijevanje, prisutnost; da su često ruke koje liječe i riječi koje tješe jednako moćne. (...)

I liječnici i medicinske sestre i dušobrižnici, premda s različitim naglascima, imaju isto poslanje: boriti se protiv bolesti, ali težiti za spasenjem duše. Nosili bijelu kutu ili svećeničku štolu, u svemu trebate biti znak Božje nježnosti prema čovjeku. Zato vas danas Gospodin poziva da iznova osjetite veličinu i svetost svoga poslanja. Niste samo liječnici tijela, nego ste i svjedoci života. Kao katolički liječnici, niste pozvani biti samo stručnjaci, nego i služitelji milosrđa. Svaki vaš dan ispunjen je susretima s onima koji nose križ bolesti, tjeskobe ili straha. Upravo je stoga vaša služba jedno od najuzvišenijih mjesta na kojima Bog dotiče čovjeka."

Govoreći o Kristovu nalogu učenicima da ništa materijalno ne nose sa sobom, mons. Kutleša rekao je da takav poziv "ne znači odreći se razuma, nego ne dopustiti da on zauzme mjesto Boga. Znanost liječi, ali samo Bog spašava. Medicinska vještina može produljiti život, ali samo mu ljubav daje smisao. Onaj tko u svom pozivu zaboravi na Boga, nosi pretežak teret koji nijedan čovjek ne može nositi sam. Stoga Isusov nalog ne nositi ni kese ni torbe ni obuće znači također ne nositi na duši ono što se ne treba nositi: osjećaj krivnje ako se uza svu pažnju i trud nije mogao spasiti život; umor koji oduzima mir; teret svakog bolesnika jer nitko od nas nije Mesija. Bog nam je dao znanje, srce i ruke, ali nam nije dao vlast nad životom. Svijest da ne možemo sve djeluje oslobađajuće jer smo tada u stanju biti ono što doista jesmo, oruđe u Božjim rukama."

Na kraju homilije, nadbiskup Kutleša sažeo je poruku evanđeoskog ulomka u četiri glavne misli: "primiti poslanje jer liječnički, kao i dušobrižnički poziv nije samo posao, nego je poslanje; liječiti ne samo tijelo, nego i dušu; ne samo rane, nego i strahove; naviještati životom više nego riječima; donositi mir kad drugi gube nadu i kad tjeskoba preplavi bolesničku sobu" te je zaključio: "Draga braćo i sestre, pođite poput onih sedamdeset dvojice, idite pred Gospodinom, liječite, tješite, i svjedočite svima koje susretnete: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' Neka vas u svemu prati Božji blagoslov i mir."

Prije udijeljenog blagoslova, nadbiskupu Kutleši, apostolskom nunciju mons. Lingui i svima prisutnima zahvalio je uime članova HKLD-a predsjednik Društva izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med.

Euharistijsko slavlje glazbeno je animirao zbor Zagrebački liječnici pjevači.