Novi pastir među Hrvatima u Los Angelesu: 'Na nama je navjestiteljima da budemo radosni i da navješćujemo tu radost'

Sv. Antun Padovanski prati don Ivana Jordana od početka njegova svećeničkog djelovanja – župe u Dragama do župe sv. Ante u Los Angelesu. Ističe da ga je Isusu doveo njegov djed, i da je još od djetinjstva bio predisponiran da bude svećenik, a on se otvorena srca predao Bogu o čemu svjedoči njegovo mladomisničko geslo: 'Evo me, mene pošalji!' Kao pastira u duhovnom smislu krasi ga nastojanje da ljudima navijesti besplatnost Božje ljubavi, a posebno mu je draga 'molitva srca'.

– Ako damo Bogu, ne manjka ni siromasima – ističe don Ivan Jordan, novi župnik Župe sv. Ante u Los Angelesu za Hrvatsku katoličku mrežu.

U Ameriku je otišao iz Župe sv. Stošije u Biogradu na Moru, u kojoj su, nakon potresa na Banovini, privremeno utočište pronašle stradale obitelji, a župa je kroz akciju materijalne pomoći pokazala svoje veliko srce.

– Odmah nakon potresa počeli su stizati upiti od župljana što se može učiniti preko župnoga Caritasa, pa smo se uključili s gradskom Crvenim križem u Biogradu u skupljanje materijalne pomoći. U svega sedam-osam dana prikupili smo oko 25 000 kuna zahvaljujući pobožnom narodu koji svoj vjeru želi živjeti na autentičan i praktičan način. Istovremeno su počele stizati i želje ljudi koji imaju apartmane da prime unesrećene obitelji dok se ne okuće u svome području. Tako je više od 30 obitelji primilo ljude stradale u potresu. Neki od njih, kad su stigli, bili su po montažnim kućama u kampu ‘Crvena luka’ kraj Biograda, pa je župa nabavila grijalice za te prostore. Imali smo i ideju da bismo pripomogli obnovu jedne crkvice kraj Siska. To se, međutim, nije tako lako ostvarilo, pa smo prikupljeni novac na tu nakanu predali Caritasu – kazao je Jordan.

Don Ivan ističe da u njegovoj rodnoj župi Ljubač od pamtivijeka nije bilo mlade Mise, a da je on sam od djetinjstva bio predisponiran da bude svećenik.

– Zadnji svećenik koji je bio rodom Ljupčanac pokojni je don Nikica Dušević. On je kao bogoslov pobjegao u Italiju, pa zatim u Australiju. Za svećenika Zadarske nadbiskupije bio je zaređen 1964. godine u Adelaidu, gdje je pred Hrvatima imao svoju mladu Misu. Moja Mlada isa bila je prva Mlada misa u Ljupču. Na mojoj Mladoj misi stajala su dva kaleža – don Nikicin i moj, a oba je darovala ista osoba don Nikicina nevista – Lucija Dušević. Onda sam na Misi rekao da ne čekamo dugo do trećega kaleža – prisjetio se.

Njegovo se zvanje razvijalo u katehetskom obiteljskom okruženju i u liturgijskom okruženju župne crkve u Ljupču i župnika koji je volio liturgiju. Tako je i njega to poticalo svaki dan iznova.

– U sjećanju mi je i kad je moj brat kao dječarac napravio neki problem u selu i sada je jedna baba rekla za njega da je pravi vragonja i da 'uvik divlja nešto, a njegov brat Ivan je dobar i on će bit pop'. Tada sam imao dvije-tri godine. Uvijek sam bio predisponiran da budem svećenik. Načelno, moj je djed uvijek govorio: 'Da san i zubara, da san i doktora, da san arhitekta i ovo i ono, pa mogu dati i jednoga popa, pa ti budi pop'. Djed je bio oduševljen kaa su me ćaća i mater vodili u sjemenište – kaže don Ivan Jordan.

Djelujući dvije godine kao župnik u župama Presvetog Trojstva na otoku Vrgadi i sv. Ante Padovanskog u Dragama, zatim godinu dana kao župni upravitelj sv. Stošije u Biogradu na Moru, don Ivan je ostavio trag kroz materijalni i duhovni rad. U duhovnom smislu don Ivana kao pastira krasi nastojanje da ljudima navijesti besplatnost Božje ljubavi.

– Sv. Benedikt, osnivač benediktinskog reda, poticao je svoje duhovne sinove na jednu stvarnost koju je on nazvao 'conversio morum' – što bi doslovno prevedeno značilo obraćenje puteva, a zapravo je obraćenje života. U kontekstu obraćenja života vidim da me je Gospodin, pa i stranputicama, redovito kroz život vodio da uočim ono što je bitno i što je zapravo srž samoga kršćanstva – poručio je.

Prisjećajući se svog puta formacije, don Ivan ističe da nije bilo dana a da nije preispitivao svoju odluku za svećeništvom. Sada, kada se osvrne na to vrijeme, problem vidi u tome što je u bogosloviju ušao s viteškim idealima.

– Mislio sam da ću biti poput bombe, da ću sve porješavati. Ali, to ne ide tako. Jest što jest, i imam to što imam. Sv. Ivan Maria Vianney rekao je jednu genijalnu rečenicu: 'To smo što jesmo pred Bogom i ništa više'. Ova rečenica spašava ljudske duše ako ju prihvate u svoj život. Gospodin je toliko milosrdan da razdaje talente i prilijeva Duha Božjega i preko mene ovakva kakav jesam. Uvijek je stvar koliko ću dopustiti Bogu da djeluje preko mene. Majka Terezija rekla je da je ona pisaljka u Božjim rukama. A tko u životu nema kriza? Svako malo udari neka sitna, neka malo jača. Svatko ima svojih kušnji i traži se. I majka Terezija borila se s ogromnim problemima u svom životu. Toliko je svetaca prolazilo ogromne krize u životu. Ali, ako su ih oni mogli prebroditi, mogu i ja. Treba se radovati, jer na kraju krajeva Isus je uskrsnuo. To je izvor i vrhunac, i sve u čemu kršćanin može uživati – poručio je.

Don Ivana prati sv. Ante od početka svećeničkog djelovanja. Prva župa u kojoj je služio bila je ona sv. Ante u Dragama, a sada dekretom zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića vodi župu sv. Ante u Los Angelesu koja okuplja zajednicu od oko 2500 Hrvata.

– Puno je bilo razloga da ne idem u Ameriku. Ali, nekoliko dana nakon što mi je nadbiskup rekao da bi mogao ići u Los Angeles, bili su prosvjedi u kojima su u San Franciscu aktivisti bili stavili omču oko vrata sv. Junipera Serre, apostola Californie, i srušili su kip. Tada sam rekao da idem u Ameriku. Sumnjam da će sve to biti tako viteški kako sam odlučio, ali sv. Ante me prati. Mandat je na pet godina. Otac nadbiskup šalje me na misijsko djelovanje u zajednicu Hrvata – izjavio je.