Obilježena 30. godišnjica rada 'Kuće ljubavi', sigurnog i mirnog skloništa za djecu, trudnice i majke

Kuća ljubavi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije 17. lipnja obilježila je 30 godina rada, tijekom kojih je u njoj sigurnu i mirnu luku, doduše privremenu, našlo 1715 djece u dobi do tri godine te 334 trudnice i majke.

Prvotna namjena ove kuće, koju je zagrebački Caritas otvorio u proljeće 1991. godine, bila je pružanje usluge cjelodnevnoga boravka i druženja djece i odraslih osoba s teškoćama socijalne integracije, a prenamjena objekta u Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi od rođenja do 3. godine života, kao i za trudnice i majke, učinjena je krajem mjeseca studenoga iste godine. Zbog namjene i korisnika kasnije je nazvana Kuća ljubavi.

Kako ova kuća danas 'diše', doznajemo iz intervjua s voditeljicom kuće, Mašom Kletuš, koji je pripremio zagrebački Caritas.

Po čemu je ova kuća posebna u usporedbi s drugim Caritasovim kućama?

– U Kući ljubavi smješteni su najranjiviji: novorođena djeca i nezbrinute trudnice i majke, često maloljetne, bez ikakve zaštite i potpore, bez primanja, bez riješenog stambenog pitanja, bez razumijevanja najbližih. Njima, osim smještaja i zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, najviše od svega treba ljubav i podrška, treba im pomoć na početku života, tj. pomoć u osamostaljivanju.

Kako izgleda jedan radni dan u Kući ljubavi?

– Radni dan u Kući ljubavi traje 0 – 24, kao u svakoj obiteljskoj kući. Odgajateljice se skrbe za djecu u tri smjene, kuharice i spremačice u dvije smjene, a stručno osoblje uglavnom u prijepodnevnoj smjeni. Kuća je ustrojena tako da ima Majčinski odjel na kojemu može boraviti devet trudnica i majki i devetero njihove djece od rođenja do godinu dana. Djeca koja su u Kući smještena sama, bez svojih majki, borave na Dječjem odjelu čiji je kapacitet dvanaestero djece. Djeca su podijeljena u dvije skupine – novorođena djeca i veća djeca koja na odjelu spavaju, a po danu su u igraonici ili na vanjskome prostoru. Tako su podijeljene i tete koje se za njih skrbe. O djeci se skrbe medicinske sestre i predškolski odgojitelji te socijalna radnica, psihologinja, voditeljica Kuće i brojni volonteri koji svojim stručnim radom na području art-terapije, likovnih, glazbenih, plesnih i različitih drugih terapija, savjetovanja i edukacija uvelike doprinose unaprjeđenju kvalitete rada i života u Kući.

Oko čega najviše nastoje zaposlenici Caritasa u ovoj kući?

– Zaposlenici Kuće ljubavi osiguravaju zbrinjavanje, prije svega, zaštitu života svih korisnika u zahtjevnim uvjetima suživota s obzirom na složene životne situacije iz kojih dolaze svi korisnici Kuće ljubavi i s obzirom na povećane potrebe korisnika za zaštitom, potporom, ohrabrenjem i ljubavlju. I više od toga, korisnicima pomažemo u rješavanju različitih administrativnih, pravnih, obrazovnih, savjetodavnih, materijalnih i svih drugih potreba.

Koliko i zašto je važna pomoć darovatelja?

– Pomoć darovatelja iznimno je bitna jer uvelike olakšava zbrinjavanje korisnika, a povećava kvalitetu pruženih usluga. Bitna je i zbog velike ljubavi koju iskazuju svojim darivanjem, u materijalnom obliku ili poklanjajući svoje slobodno vrijeme uz usluge i vještine. Njihova je pomoć znak solidarnosti, potpore i prihvaćanja ljudi u potrebi, upravo znak vremena koji nam treba. Djeca su budućnost svakog naroda i upravo im je u ovoj najranijoj dobi najviše potrebna pomoć.

Koliko i zašto je važna pomoć volontera?

– Pomoć volontera jednako je bitna i za iste je svrhe kao i pomoć darovatelja, razlikuje se samo aspekt i način djelovanja. Volonteri donose svoje osobne afinitete i stručnost iz različitih područja, pa tako pokrivaju širok spektar potreba naših korisnika i omogućavaju unaprjeđenje kvalitete njihovih života i otvaraju im nove mogućnosti koje u njihovu dosadašnjem životu nisu postojale.

Koji su planovi, Vaši i Caritasa, za budućnost Kuće?

– Trenutačni je plan dovršiti uređenje svih prostorija Kuće te nastaviti raditi na održavanju kvalitete svih aspekata života i rada u Kući. U planu nam je povećati opseg i doseg duhovne pomoći, jasno na način i u obliku koji korisnici trebaju i žele, dok u stručnom smislu treba osigurati logopedske i druge stručne tretmane u odnosu na korisničku skupinu. Također, znamo da je s razine Uprave naglasak na kontinuiranom stručnom usavršavanju zaposlenika i razvoju njihovih kompetencija kao i organizacija supervizije koja je potrebna zbog vrste i izazova posla koji obavljaju.

Čime se od dosad ostvarenog u Kući posebno ponosite?

– Skrb za najmanje i skrb za trudnice i mame velika je odgovornost, ali i privilegij. Čast mi je i zahvalna sam što mogu biti dio te skrbi. Naša se postignuća ne mogu mjeriti velikim brojevima ili velikim i vidljivim rezultatima, ali znati da si pomogao nekomu tko tek počinje život ili ga je život oborio, veliko je i značajno samo po sebi, ništa drugo nije potrebno.

Koje su stalne, a koje izvanredne potrebe Kuće?

– Kuća ljubavi kao i svaka druga kuća, kao i svaki drugi dom, kao i svaka druga obitelj, ima svoje materijalne i duhovne potrebe. Treba nam pomoć u hrani, higijenskim potrepštinama, pelenama, sredstvima za pranje i čišćenje, posteljini, odjeći i različitim dječjim artiklima, ali i duhovna pomoć u pružanju potpore, darivanju svojega vremena i svojih talenata, u molitvi, brižnosti i ljubavi koje uvijek nađu način kako doprijeti do srca i kako osnažiti svoje bližnje, kako im zorno pokazati da nisu sami i da život itekako ima smisla, da ima netko komu je stalo, da ljubav nije samo riječ. Izvanredne potrebe Kuće uglavnom se odnose na različite obrazovne, savjetodavne, terapijske i slične potrebe korisnika i mijenjaju se ovisno o tome tko je trenutačno smješten u Kući. Naravno, na ovaj broj korisnika (malih i velikih), još jedno službeno vozilo učinilo bi nas pokretnijima u realizaciji zdravstvenih obveza, sudskih ročišta, ali i za odlaske na kratke izlete.