Obilježena 80. obljetnica stradanja Zrinjana

Preživjeli Zrinjani i njihovi potomci tradicionalno se od 1996. godine sjećaju događaja na blagdan Male Gospe 9. te 10. rujna 1943. godine, kada su partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin.

Program obilježavanja započeo je molitvom pred križem podno staroga grada Zrina, a slijedio je mimohod do spomen-crkve Našašća Svetoga Križa ispred koje je slavljena Misa.

Suslavili su ju krčki biskup Ivica Petanjak, domaći biskup Vlado Košić te više svećenika, među kojima biskupski vikar i ravnatelj Zaklade za Zrin Marko Cvitkušić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, fra Tomislav Glavnik i domaći župnik Darijo Stanković.

Okupili su se brojni hodočasnici, a ponajviše prognani Zrinjani i njihovi potomci pristigli iz čitave Hrvatske, Njemačke i Australije. Slavlju su nazočili i predstavnici državne i županijske vlasti te lokalnih vlasti.

Na početku, sve okupljene pozdravio je biskup Košić. Posebno je zahvalio nunciju Lingui što se odazvao na poziv i što je kao prvi nuncij u povijesti došao u Zrin.

''Danas se sjećamo zločina prije 80 godina koji su proživjeli naši vjernici, stanovnici Zrina. Oko trećina stanovnika (291) bila je ubijena u vlastitoj kući i u svojoj vlastitoj župi. Tako je Zrin ostao bez svojih stanovnika sve do danas, kada je jedna gospođa postala stanovnica Zrina. Premda je ovo o čemu govorimo bio strašan zločin, bivši Zrinjani i njihovi potomci okupljaju se ovdje svake godine bez mržnje i bez želje za osvetom jer mi smo kršćani i molimo za naše pokojne, nadajući se da će pravda kad tad na kraju pobijediti'', rekao je biskup Košić zahvalivši na kraju na organizaciji obitelji Petanjak i novom župniku Stankoviću te je pozvao na molitvu za prethodnog župnika koji je preminuo prije dva mjeseca.

U homiliji je nuncij Lingua rekao da čitanja 23. nedjelje kroz godinu pozivaju na razmišljanje o životu zajednice. ''U drugom nas čitanju sveti Pavao podsjeća da je najvažnija zapovijed i vrhunac Zakona – ljubav: ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samog’ i dodaje: ‘Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.’''

Prvo čitanje i Evanđelje govore nam, međutim, kako se ponašati kada brat prekrši ovaj temeljni zakon ljubavi prema bližnjemu. Isus nas u Evanđelju na osobit način uči kako obnoviti poštivanje toga zakona, koji je neophodan da ponovno započnemo živjeti kao braća i sestre. Često se zapravo događa da u našim zajednicama, pa i u našim obiteljima, postoje problemi suživota i lagano je prekinuti odnos.

Mnogo je teže pomiriti se, ponovno uspostaviti zajedništvo, zar ne? Često mislimo da nismo ništa loše učinili, da nismo mi krivi i da nam se drugi trebaju doći ispričati. Upravo smo stoga mirni, mirne savjesti, misleći da drugi trebaju učiniti prvi korak. No, to nije tako. Zapravo, kao u najvećem dijelu rukopisa grčkog teksta i u izdanju latinske Vulgate, tako i u gotovo svim modernim prijevodima, vidljivo je da je u odlomku današnjeg Matejeva evanđelja Isus rekao: ‘Pogriješi li tvoj brat protiv tebe’; dakle, ne samo da nam govori što da učinimo kada smo mi nekoga povrijedili, već nas podučava što trebamo učiniti kada su nas drugi povrijedili'', rekao je nuncij te podsjetio na tri koraka što učiniti kada brat pogriješi.

Nuncij je ustvrdio i kako krajnji cilj svakog procesa mora biti pomirenje, a ne osveta.  ''Dobro pazite, ovo mi se čini važnim: jer, Evanđelje opet kaže: ‘Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu’ (Mt 18,18). Što to znači? To znači da probleme u odnosima moramo pokušati riješiti na ovoj zemlji, u protivnom ćemo i njih odnijeti u nebo. Čvorovi koji se ne odriješe na zemlji, ostaju svezani i na nebu.

Čini mi se da u tome možemo pronaći biblijski temelj čistilišta. Naime, ako će ono što svežemo na zemlji biti svezano i na nebu, to znači da ako nekome ne oprostimo, ostat ćemo zauvijek vezani za njega i ne ćemo moći biti u Bogu jer u Njemu nema mjesta za neprijatelje, nego samo za braću jer je On otac sviju. Ne molimo li: ‘I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim’? Knjiga Otkrivenja nas uči da kada se na kraju vremena pojavi nebeski Jeruzalem, u nj ne će unići ništa nečisto (usp. Otk 21,27).

Ako ne umremo u stanju svetosti, odnosno slobodni od svake krivnje, u potpunosti pomireni s Bogom i s našom braćom i sestrama, ne ćemo moći gledati Boga licem u lice sve dok se ne očistimo. Bog nam u svojem milosrđu i strpljenju daje priliku da i nakon smrti razriješimo čvorove koje nismo uspjeli ili imali vremena razriješiti na ovoj zemlji'', kazao je propovjednik.

U nastavku je rekao i da su okupljeni kako bi prinijeli žrtvu u sjećanje na žrtve nasilja koje je prije 80 godina pretrpjelo stanovništvo Zrina.

''Nakon ovoga što sam rekao, shvaćamo zašto smo ovdje. Ovdje smo kako bismo molili da se razriješe čvorovi, veliki čvorovi koji su nastali na ovom mjestu. Pomirenje nije automatsko. Vrijeme koje prolazi pomaže da se zaboravi, ali ne i da se pomiri. Možda je tragedija u Zrinu bila pomalo zanemarena, pokopana zajedno s onima koji su bili ubijeni ili prognani s ovih prostora. Moramo ju pamtiti, ali ne da bismo osuđivali, već kako bismo došli do razrješenja, do pomirenja!

To je smisao onoga što je sveti Ivan Pavao II. nazvao čišćenjem povijesnog pamćenja. Taj je proces − citiram riječi Međunarodne teološke komisije – usmjeren na oslobađanje osobne i kolektivne savjesti od svih oblika zamjeranja ili nasilja koje vam je ostavilo nasljeđe grješaka iz prošlosti. Sjećanje na užase prošlosti ima smisao samo u svjetlu pomirenja'', zaključio je mons. Lingua.

Nakon popričesne molitve riječi zahvale uputio je biskup Petanjak. ''Osamdeset godina bilo je jučer kako je Zrina bilo i više ga nema. Sve manje Zrinjana, odnosno onih koji su rođeni u Zrinu, ali mi njihovi potomci kao i svi vi koji svake godine dolazite na ovo mjesto, na nama je svima da pazimo da Zrin ne padne u zaborav. Na nama je da održimo uspomenu na one koji su ovdje živjeli i koji su ovu zemlju zalili svojom krvlju'', rekao je mons. Petanjak te podsjetio da je povodom 80. obljetnice izašla monografija Damira Borovčaka monografija ''Zrin – u spomen žrtvama genocida'' i dokumentarni film Nade Prkačin ''Zrin 1943.''