Papa Franjo: 'Briga za bolesne nije stvar slobodnog odabira, nego dužnosti'

Papa Franjo: 'Briga za bolesne nije stvar slobodnog odabira, nego dužnosti'

Stvarnost koju diljem svijeta proživljavamo kao posljedicu pandemije, ovu poruku čini posebno relevantnom.

Autor
Laudato/N.F.
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
07.02.2021 12:24

 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje (usp. Mk 1,29-39) donosi Isusovo ozdravljenje Petrove punice, a zatim i mnogih drugih bolesnih ljudi koji pate, a nalaze se uz Njega, slijede ga. Ozdravljenje Petrove punice prvo je tjelesno ozdravljenje koje nam donosi Markovo evanđelje: žena je bila u krevetu s vrućicom; Isusov stav i gesta prema njoj znakoviti su: 'On pristupi, prihvati je za ruku i podiže.' (r. 31), napominje evanđelist. Toliko je nježnosti u ovom jednostavnom činu, koji se čini gotovo prirodnim: 'I pusti je ognjica. I posluživaše im.' (isto). Isusova iscjeliteljska snaga ne nailazi na otpor; i izliječena osoba nastavlja svoj normalan život, odmah misleći na druge, a ne na sebe – i to je značajno, znak je istinskog 'zdravlja'!

Tog dana bijaše subota. Ljudi iz sela čekaju zalazak sunca, a zatim, kad obveza odmora završava, izlaze i donose Isusu sve bolesne i opsjednute. I On ih iscjeljuje, ali demonima zabranjuje da otkriju da je On Krist (usp. Ee. 32-34). Od samog početka Isus pokazuje svoju naklonost ljudima koji trpe tijelom i duhom: to je Očeva naklonost koju On utjelovljuje i očituje djelima i riječima. Njegovi učenici bili su očevici toga. Ali, Isus ih nije želio samo kao gledatelje, promatrače svog poslanja: uključio ih je, učinio dionicima, poslao, dao im je i moć da liječe gubave i izgone zloduhe (usp. Mt 10,1; Mk 6,7). I to se nastavilo bez prekida u životu Crkve sve do danas. Briga o bolesnicima svih vrsta nije 'neobavezna aktivnost' za Crkvu, nešto usputno, ne, to je sastavni dio njezina poslanja, kao što je bilo i Isusovo: donijeti Božju nježnost trpećem čovječanstvu. Na to se podsjećamo za nekoliko dana, 11. veljače, na Svjetski dan bolesnika, koji je ustanovio sveti Ivan Pavao II., koji je Crkvi dao i apostolsko pismo 'Salvifici doloris', o kršćanskom značenju ljudske patnje (11. veljače 1984.).

Stvarnost koju diljem svijeta proživljavamo kao posljedicu pandemije, ovu poruku čini posebno relevantnom. Glas Joba, koji odjekuje u današnjoj liturgiji, ponovno postaje tumač našeg ljudskog stanja, tako visokog u dostojanstvu i istodobno tako krhkog. Suočeni s ovom stvarnošću, u srcu se uvijek postavlja pitanje: 'Zašto?'

Na ovo pitanje Isus, utjelovljena Riječ, ne odgovara objašnjenjem, već prisutnošću ljubavi koja se saginje, uzima za ruku i pomaže da ustane, kao što je to učinio s Petrovom punicom (usp. Mk 1,31). Sin Božji svoje gospodstvo ne očituje 'odozgor', ne izdaleka, već u bliskosti, nježnosti, suosjećanju. A današnje nas Evanđelje također podsjeća da ovo suosjećanje ima korijene u intimnom odnosu s Ocem: 'Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše' (r. 35). Odatle je crpio snagu za obavljanje svoje službe, propovijedanje i iscjeljenje.

Neka nam Sveta Djevica pomogne da dopustimo da nas Isus ozdravi – to nam je uvijek potrebno, svima nama – da bismo zauzvrat mogli biti svjedoci Božje nježne nježnosti.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: