Preč. Jakovljević: 'Dajmo bratu čovjeku dio sebe, dio svoga srca'

U Vrsaru, župi Porečkog dekanata, blagdan župnoga zaštitnika, sv. Martina biskupa, proslavljen je u srijedu, 11. studenog 2020. godine, svečanim misnim slavljem koje je predslavio preč. mr. Ilija Jakovljević, dekan vodnjanskog dekanata, župnik Fažane, postulator kauze bl. Miroslava Bulešića i sudski vikar Porečke i Pulske biskupije. Koncelebrirao je župnik domaćin, mr. vlč. Lino Zohil, a Misi su nazočili župljani Vrsara i okolnih župa, prenosi Porečko-pulska biskupija.

– Ne slavimo sv. Martina da bismo kušali mlado vino, već prvotno da svatko od nas, u svom staležu, izgrađuje ovo mjesto. Svatko od nas u svom staležu znači: kao načelnik, kao gospodarstvenik, profesor i svećenik, kao stanovnik ovog mjesta, pozvan je ovaj svijet zagrijati ljudskom osjećajnošću i ljubavlju – pojasnio je propovjednik.

Kazao je kako papa Franjo često u svojim javnim nastupima zna sv. Martina stavljati za uzor odgovornim osobama u društvu. U jednoj prigodi istaknuo je kako se sv. Martin još dok nije bio kršćanin po svojim karitativnim djelima ponašao kao kandidat za krštenje: pomagao je bolesnima, pružao pomoć unesrećenima, hranio gladne, oblačio gole, od svoje vojničke plaće ništa nije zadržavao za sebe, osim onoliko koliko mu je bilo potrebno za svakodnevni život. Već je od tada bio slušatelj, koji nije bio gluh na zapovijedi iz Evanđelja, i nije se brinuo za budućnost.

– Svako mjesto ima svoje siromahe, možda Vrsar ne toliko one koji oskudijevaju u materijalnom, ali što je mjesto materijalno bogatije, ne znači da su njegovi stanovnici automatizmom sretniji i zadovoljniji. Ima mnogo ljudi oko nas kojima nedostaje ljubavi, pažnje, lijepe riječi. Dajmo bratu čovjeku dio sebe, dio svoga srca. Bližnji nas trebaju, ali ne trebaju uvijek ono materijalno, već trebaju dio našeg srca – ljubavi, pažnje, vremena. Ako pokažemo ljubav prema bližnjemu, pokazali smo ljubav i prema Bogu. Ne možemo iskreno ljubiti Boga ako zaboravimo brata čovjeka – poručio je preč. Jakovljević. 

Martin se jednom zgodom zaustavio kraj siromaha i smilovao se nad njegovom sudbinom: mačem je razrezao svoj plašt i polovicu je dao siromahu.

– Taj siromah nije samo osoba koja ne može doprinijeti boljem standardu društva, već isto slika Boga Oca. Sljedeće je noći sv. Martin usnuo san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: 'Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin'. Bio je to veliki milosni čas njegova života. On se tada još više oduševio za kršćanske ideale, prema kojima je nastojao živjeti. Martin čini djela milosrđa iako još nije kršćanin po sakramentu Krštenja, ali je kršćanin po djelima ljubavi – istaknuo je propovjednik.

Na kraju je molio da mognemo činiti čudesa Božje ljubavi, jer to sigurno svi želimo.

– Još više molimo da budemo spremni u nevoljama i teškoćama života, pa i virusa COVID i drugih nevolja, ljubiti i u patnji se približiti Isusu Kristu. Samo onaj tko ljubi može činiti djela ljubavi – zaključio je preč. Jakovljević.