Privremeni zavjeti s. Marije Lucije od Srca Isusova

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM, u utorak 8. prosinca, u samostanskoj crkvi sestara Kćeri Srca Isusova u Lasinji, svečano misno slavlje tijekom kojeg je privremene redovničke zavjete položila s. Marija Lucija od Srca Isusova (Valentina Cvek) iz zagrebačke župe Gajnice. U koncelebraciji su bili: vlč. Danko Bizjak, duhovnik sestara i domaći župnik, vlč. Vedran Pejak-Pašić, duhovnik sestara i župnik iz Bućice te vlč. Ljubo Vuković, župnik zagrebačke župe Kustošija. Slavlju je nazočila i rodbina i prijatelji zavjetovanice.

Biskup je u homiliji poručio kako su zavjeti s. M. Lucije poziv i poruka za sve, ustvrdivši i kako je život klauzurnih sestara zanimljiv.

– One se povlače i udaljuju od svjetovnog života da bi dublje uronile u duhovni život. Ne bježe one od svijeta, nego se u svijetu sklanjaju u okrilje Božje – jer pogibao vlada bez Boga, bez Njega mnogi žive, ali umiru u nemiru. Sestre Kćeri Srca Isusova svjesne su da se ne može živjeti i u Bogu i u bogatstvu ovoga svijeta: ili služite Bogu ili bogatstvu, rekao je Gospodin. Bog je mnogima dao tu moć da i u svijetu živimo od Boga, a ne od bogatstva ovoga svijeta, da se bogatimo u Bogu, ali neki se moraju i skloniti jer su im napasti prevelike i boje se da ih ne će nadvladati. Stoga je staro načelo monaštva: bijeg od svijeta! Ono što ne možeš nadvladati, toga se kloni! To nije nikakva posebna duhovna mudrost, to je naravna logika stvari – rekao je biskup.

U nastavku, progovorivši o svetkovini Bezgrješnog začeća BDM, biskup je podsjetio da je Marija, kako i dogma govori, od samog začeća oslobođena svake ljage istočnoga grijeha.

– Dakle, već u utrobi svoje majke Ane, premda začeta naravnim redovitim putem, zajedno s ocem Joakimom sveta Ana nosila je čedo, tu malu djevojčicu Mariju koju je Bog posebnom milošću – radi Njezine buduće zadaće koju joj je namijenio – oslobodio svake sjene iskonskog grijeha koji su nam praroditelji predali zbog svoje neposlušnosti Bogu u kojeg su izgubili povjerenje te su radije slušali zmiju – đavla negoli Njegove spasonosne zapovijedi. I to je pranepovjerenje usađeno u dušu svakog čovjeka, svaki se čovjek začinje i rađa s tim prvotnim nepovjerenjem i neposlušnošću prema Bogu. A Bog je čovjekov najveći prijatelj. I zato nam je On poslao svoga Sina da nas spasi od tog pragrijeha i ponovno nas s Bogom poveže u prijateljstvo i djetinji odnos. Takav je odnos prijateljstva udijelio odmah u času začeća Mariji da bi Ona mogla dostojna prihvatiti i nositi te roditi Sina Božjega – poručio je biskup.

Biskup je na kraju ustvrdio kako su čudesni putovi suradnje s Bogom, putovi Božje milosti.

– Naši životi su čudesni. Mislim da se ni život sestra M. Lucije ne bi mogao baš tako jednostavno izreći i ispričati u dvije-tri rečenice. Mnogo bi toga moralo ostati neizrečeno jer je i samoj osobi koja proživljava neke događaje to teško shvatljivo; nekada je sve to doista puno Božjih otajstvenih zahvata, puno čudesa, rekli bismo. Marija nas uči otvorenosti Božjim zahvatima u naš život. Ona nas ne odvaja od naših bližnjih, ali nam pokazuje kako je moguće i njih voditi u nova iskustva, posve neshvatljiva i čudesna, a koja stavljaju na kušnju našu ljubav, ali ako se oslanjamo na Boga, ona su moguća i mijenjaju naše živote te postajemo oruđe u Božjim rukama, da ostvarimo ne svoje nego Njegove planove – zaključio je biskup.