Profesor i svećenik Slavko Platz proslavio dijamantni svećenički jubilej

Povodom 60. godina svećeništva, vlč. dr. Slavko Platz, profesor u miru, slavio je u nedjelju 24. listopada 2021., u filijalnoj crkvi sv. Ivana Kapistrana u Đeletovcima dijamantnu Misu. Pod geslom: 'Ni u starosti kad posijedim, Bože, ne zapusti me' (Ps 71,18), jubilarac je svetu Misu prikazao Bogu kao zahvalu za svoj 60-godišnji svećenički te 35-godišnji profesorski rad.

Zahvalivši na riječima dobrodošlice, jubilarac je između ostaloga rekao da je vrlo star čovjek, ali vrlo sretan i zadovoljan jer se našao u crkvici u koju je uvijek rado dolazio.

– Gospodin je blagoslovio te moje dane i došao sam ovamo zahvaliti Bogu – s vama! Ovu svetu Misu prikazujem za sve nas, te za nove svećenike iz naše sredine. Zahvalan sam jer sam doživio lijepe godine. Među svećenicima događa se da netko doživi 50 godina svećeništva, ali 60 godina vrlo je rijetko. Sklapajući ruke, svaki dan zahvaljujem za sva Božja dobročinstva, za sve osobe koje smo u svojem životu susreli i koje su bile Božji dar na našemu životnom putu, za sve dobro koje su nam drugi dali i ugradili ga u nas, za slobodnu Hrvatsku, za sve koji su se borili i prinijeli svoje živote i zdravlje na oltar domovine i sve naše pokojne. Kad bih se ponovno rodio, opet bih bio svećenik, a ono što bih izdvojio jest moja draga 35-godišnja profesura. Najviše sam ponosan na svoje studente, oko 80 posto današnjih svećenika nadbiskupije te na stotine laika. Sve ih nosim u srcu i molitvama – kazao je jubilarac Platz.

U svojoj je propovijedi vlč. Stjepan Krekman rekao da su prije 60 godina zvonila zvona kada je kao mladomisnik stupao pred oltar te drhtavim glasom započeo svoju prvu svetu Misu; onu koju čovjek uvijek pamti i ostavlja dubok trag u srcu. Nadalje, vlč. Stjepan Krekman istaknuo je da se rado sjeća jubilarčevih priča koje je o Božiću znao pročitati, a svaka je ostavila dubok trag.

– Sve je to bilo začinjeno ljubavlju. To je ono najjače što čovjek može: imati dovoljno ljubavi prema čovjeku. Kao profesor, puštao je mnoge kroz vrata znanja, ali rado je dolazio kući u Đeletovce pomagati župniku, obilazio je župu i filijale. I kao umirovljenik rado je dolazio u svoj kraj. Ovdje je i danas te kaže: 'Gospodine, hvala' – kazao je Krekman.

Na Misi su sudjelovali domaći vjernici, rodbina i prijatelji, pridržavajući se epidemioloških mjera. Svečano liturgijsko slavlje dijamantne Mise pjesmom su uveličali vjernici i tamburaši iz filijale Đeletovci. U organizaciji načelnika Općine Nijemci, Vjekoslava Belajevića, te Udruge žena Općine Nijemci 'Sveta Katarina', ispred crkve je, nakon svete Mise, upriličena zakuska za sve vjernike. Zajednički objed za rodbinu i prijatelje u dvorištu obiteljske kuće organizirala je obitelj slavljenika.

Životopis:

Slavko Platz rođen je 3. svibnja 1935. godine u Đeletovcima. U osnovnu školu krenuo je u rodnom mjestu, a nakon četvrtog razreda župnik ga je poslao u Dječačko sjemenište i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Maturirao je 1955. godine u Đakovu. Za svećenika ga je 1961. godine zaredio biskup Bäuerlein. Četiri godine bio je u upravitelj župe u Čereviću te istovremeno dvije i pol godine privremeni upravitelj župe u Sremskoj Kamenici. Potom u ljeto 1965. odlazi u Rim, gdje je na Papinskom sveučilištu 'Gregoriana' proveo pet godina te doktorirao filozofiju. Nakon magisterija i doktorata 1970. godine, vratio se u domovinu te punih 35 godina predavao filozofiju na Visokoj bogoslovnoj školi / Teologiji u Đakovu (sadašnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu). Tijekom profesorskog rada predavao je sljedeće kolegije: Logika, Epistemologija, Povijest filozofije, Teodiceja, Etika, Kozmologija, Filozofsku antropologija i Opća metafizika. Vodio je mnoge seminarske radove i bio mentor na diplomskim ispitima. Preveo je brojnu stručnu literaturu s latinskog, talijanskog, njemačkog i ruskog jezika te je autor stručnih članaka u području filozofije.

Od ostalih njegovih dužnosti izdvajamo: prorektor Visoke bogoslovne škole (1977. – 1979. i 1983. – 1985.) te rektor Visoke bogoslovne škole (1979. – 1983.). Osamdesetih godina sudjeluje u organiziranju predbračnih tečajeva te susreta za liječnike na području tadašnje biskupije. Tijekom Domovinskog rata i privremenog izmještanja Teologije u Đakovu u biskupiju Eisenstadt u Austriji, vrši službu kućnog svećenika kod sestara dominikanki u Beču te istovremeno službu vikend-župnika u župi Göttlesbrunn, nedaleko od Beča. Od 2005. je godine u mirovini te svoje umirovljeničke dane, uz povremeni pastoralni rad, provodi čitajući stručnu literaturu koju nije stigao pročitati za vrijeme profesorske službe.