Proslava Križeva u sisačkoj katedrali

Svetkovina Uzvišenja Sv. Križa, zaštitnika sisačke katedrale, jučer je svečano proslavljena misnim slavljem koje je predslavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup Giorgio Lingua, u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem; generalnim vikarom, mons. Markom Cvitkušićem i trideset svećenika.

Sve je okupljene, a posebno gosta, na početku pozdravio biskup Košić, upoznavši ga s mučeničkom poviješću ovoga kraja.

– Naš kraj, ova i mlada i drevna biskupija nosili su križ našega naroda zajedno s Gospodinom, proživjeli smo mnoge osvajače i ratove, oplakivali svoje najbolje sinove i kćeri i izdržali smo na braniku kršćanske vjere i hrvatske domovine upravo zbog vjere u pobjedu Kristova Križa. Uvijek je ovaj narod bio vjeran Svetom Ocu papi i pape su znali cijeniti naše patnje, tako je na primjer 1519. papa Lav X., u pismu banu i biskupu Petru Berislaviću, Hrvatsku nazvao 'predziđem kršćanstva' upravo zbog naše pobjede nad osmanlijskim osvajačima kod Hrvatske Dubice 1514.; a kad su 1593. Hrvati zajedno s Austrijancima i Slovencima u Sisku izvojevali veliku i slavnu pobjedu, papa Klement VIII. pismeno je čestitao našem banu Tomi Bakaču. Patnje nisu poštedjele ovaj narod ni u Drugom svjetskom ratu i u poraću, kad su od komunista najviše stradali. Simbol toga naša je župa Zrin, koja je potpuno uništena, trećina stanovnika pobijena, mjesto spaljeno, crkve razorene… Tek u najnovije vrijeme uspjeli smo vratiti spomen na tu veliku žrtvu gradnjom crkve u Zrinu, koju je kardinal J. Bozanić blagoslovio prošle godine na današnji dan, a ja posvetio 30. lipnja ove godine. Velika stradanja podnio je naš narod od srpskih osvajača u nedavnom Domovinskom ratu 1991. – 1995., od kojega se još nismo oporavili. Još imamo dvije razorene župne crkve – u Maloj Solini i Hrvatskoj Kostajnici – koje želimo obnoviti, no ta obnova sporo napreduje – istaknuo je biskup.

Biskup se u nastavku spomenuo i bl. Alojzija Stepinca, podsjetivši kako je njegov spomenik na trgu ispred katedrale postavljen prije dvije godine, uz proslavu 120. rođendana.

– Uz njega je umjetnik Tomislav Kršnjavi prikazao dvoje djece koje predstavljaju kozaračku srpsku djecu koju je u velikoj akciji spašavanja 1942. zbrinjavala upravo Crkva, na čelu s nadbiskupom Stepincem, premda srpsko-koministička propaganda i danas širi laži o ubijanju te djece. Mi kao Siščani ponosni smo na to humanitarno djelovanje koje su naši preci učinili u teškim ratnim uvjetima, a predvođeni upravo bl. Alojzijem. Vi ste u Ludbregu rekli da želite sve učiniti da se učvrste veze Crkve u Hrvatskoj sa Svetim Petrom naših dana. To ćete najbolje uspjeti ako Papa što prije proglasi Stepinca svetim, jer ga narod tako već časti i njemu se utječe. Molimo vas, u tome nam pomognite – poručio je biskup Košić.

Na početku homilije, govoreći o blagdanu, nuncij Lingua rekao je kako je on nastao s ciljem da se istakne središnji značaj otajstva križa u teologiji i u kršćanskom životu.

– S posebnim ganućem slavim s vama ovaj blagdan, imajući pred očima sve muke i patnje koje ste posebno za vrijeme Domovinskog rata prošli zajedno sa svojim biskupom, tada župnikom na ovim prostorima. Duboko sam svjestan da su mnoge rane, duboke i bolne, još uvijek otvorene. Podno Žumberka, blaženi Alojzije Stepinac, tijekom duljeg razdoblja svog života, nosio je svoj križ mučeništva hrabro i odvažno. Upravo njega Crkva  nam je postavila kao učitelja vjernosti Kristu Raspetom u mučeništvu i progonstvima. Zato u našim križevima, koji su katkad vrlo teški, tražimo njegov zagovor, da u svim svojim mukama svoje pouzdanje stavimo u Križ Krista Raspetoga, s nadom i uvjerenjem da će na kraju On pobijediti – istaknuo je u homiliji nuncij.

Ustvrdio je i kako križ koji slavimo, štujemo i uzvisujemo nije bilo koji križ.

– To je Kristov Križ. Nikad to ne smijemo zaboraviti. Mi taj Križ uzvisujemo jer je bio mjesto pobjede života nad smrću. Uzvisivati križ, stoga, ne znači pomiriti se s boli, nego vjerovati da patnja ima smisla, čak i onda kad ju ne razumijemo i kad se pitamo zašto pate nevini, osobito djeca. Sam Isus, nevin osuđen, prošao je tim putem, ali se nije zaustavio na križu, otišao je dalje, uskrsnuo je! Uzvisivati Kristov Križ znači potvrđivati našu nadu u pobjedu života nad smrću, Božje pravde nad ljudskom nepravdom, Božje ljubavi nad ljudskom mržnjom – poručio je propovjednik, te je u nastavku progovorio o svojem osobnom iskustvom s Isusom Raspetim.

Na kraju, Lingua je rekao da je upravo na području današnje Sisačke biskupije Kalvarija bila desetljećima snažno prisutna.

– Neka Gospodin nagradi sve naše pokojne, posebno one koji su umrli u ratu. Neka utješi sve one koji još uvijek nose teške rane zbog gubitka svojih najdražih. A sve nas neka Kristova Krv preobrazi i oslobodi svake mržnje i zloće. Ljubav Isusova Probodena Srca bila nam izvor nove snage da u svakoj boli i osobnom križu možemo susresti Njega kao svoga Spasitelja, koji nas nikad ne ostavlja i daje punu vrijednost svim našim patnjama, koje su u svojoj konačnici usmjerene prema Uskrsu – zaključio je nadbiskup Lingua, izvijestila je Sisačka biskupija.