Zaređena dvojica novih đakona Sisačke biskupije
Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji svečano misno slavlje tijekom kojeg su red đakonata primili kandidate: Josipa Bulata iz župe sv. Josipa Radnika u Sisku i Darija Stankovića iz župe sv. Mihaela arkanđela u Gradacu na moru.
U koncelebraciji su bili: generalni vikar, mons. Marko Cvitkušić; ekonom, mons. Zdravko Novak; rektor svetišta u Gori, preč. Paško Glasnović; domaći župnik, vlč. Damir Ceković i petnaestak svećenika. Slavlju su nazočili i rodbina i prijatelji ređenika te sisački bogoslovi, a animirao ga je župni zbor.
Osvrnuvši se na današnji događaj, biskup je rekao da ga ponajbolje opisuje pročitani odlomak iz Djela apostolskih, koji govori o izboru i postavljanju u službu prvih đakona u Crkvi.
– Apostoli su vidjeli da ne mogu sve sami, pa su potražili sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, da bi im povjerili brigu za udovice i siromahe, a oni sami da se više mogu posvetiti molitvi i posluživanju Riječi. Kroz povijest, ta se služba zadržala u Crkvi primarno kao karitativna, ali dobila je i liturgijske ovlasti. Tako danas đakoni služe kod oltara, čitaju Evanđelje i propovijedaju, podjeljuju sakrament Krštenja i prisustvuju na vjenčanjima, vode sprovode i blagoslovine. Jednom riječju, oni služe, kao što im i ime to kaže – rekao je mons. Košić.
Biskup se zapitao i kakvi bi kandidati za đakonat trebali biti te je odgovorio da samo Sveto pismo kaže da su to muževi na dobru glasu, puni Duha Svetoga i mudrosti.
– Samo postavljanje u službu, kažu Djela apostolska, dogodilo se u ozračju molitve, kada su apostoli položili na njih ruke. Tako činimo i mi danas. I nama su potrebni đakoni, a k tome, to je prvi stupanj svećeničkog reda, te oni koji se pripremaju za prezbiterat, najprije trebaju primiti Red đakonata. Mogli bismo reći da je sam ovaj Sveti red đakonata u suprotnosti prema duhu ovoga vremena, jer danas nitko ne želi nikomu služiti, svi misle da moraju i mogu sami sve voditi i upravljati svojim životima i događajima, tako da je služenje izravno Bogom ulivena krjepost, kao i poniznost – poručio je biskup.
Podsjetivši na Isusove riječi u današnjem Evanđelju, biskup je rekao da su one veoma zahtjeve, ali lijepe.
– Isus svoje učenike uspoređuje sa solju i sa svjetiljkom. Sol ima zadaću začiniti jelo, svjetiljka donijeti svjetlo. Sol ne smije obljutaviti, a svjetiljka se ne smije staviti pod posudu, nego na svijećnjak. Gospodin svoje očekivanje stavlja pred sve nas, a danas bismo mogli reći osobito pred vas, dragi ređenici: ''Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.'' Neka vaša djela govore, a slava pripada Bogu, ne vama. Već ovog Božića, dragi uskoro đakoni, Josipe i Darijo, vi ćete navješćivati ovo otajstvo, otajstvo Božića, otajstvo Božje ljubavi. Neka više od riječi život govori, kako bi rekao sveti Antun Padovanski. Život, a to znači i vaša djela brige za bližnje, osobito potrebite, vaš osjećaj za one koji trpe, koji su bolesni, koji su zbog potresa bez stana i u kontejnerima… Neka vaša ljubaznost u susretima s vjernicima i svim ljudima bude ta propovijed, neka bude poticaj svima koji vas susretnu da vi donosite nešto drugo negoli oni koji prodaju stvari ovoga svijeta koje doduše mogu trenutačno razveseliti ljude, ali ne mogu ih trajno ispuniti dubokom nutarnjom radošću i mirom – ustvrdio je biskup.
Na kraju je rekao ređenicima da je njihov ulazak u đakonat obilježen trima momentima; prvo, još uvijek vlada globalna pandemija; drugo, u godini smo razornog potresa u našoj biskupiji; i treće, u pastoralnoj smo Godini Riječi Božje.
– Doista, Gospodin nas čuva i daje nam Riječ svoju koja je naša utjeha. Neka i vama bude utjeha i snaga, da ju možete navješćivati svima – zaključio je biskup Košić.
Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravio i župnik Ceković, a zatim je biskup čestitao novim đakonima, njihovim obiteljima, župnicima i župnim zajednicama, kao i čitavoj sisačkoj Crkvi.
