Spomen 23. obljetnice uspostave Požeške biskupije
Pozvao ih je da budu ponosni što kao vjernici Požeške biskupije ne pripadaju bilo kakvoj organizaciji, nego konkretnoj mjesnoj Crkvi.
Na 23. obljetnicu uspostave Požeške biskupije i ređenja njezina prvog biskupa, 27. rujna, svetkovina je i Obljetnice posvete požeške Katedrale sv. Terezije.
Euharistijsko slavlje u Katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu s kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima središnjih biskupijskih ustanova, te svećenicima i vjernicima grada Požege.
Pozdravljajući nazočne, biskup ih je podsjetio da je na današnji dan prije 23 godine, odlukom sv. Ivana Pavla II., uspostavljena Požeška biskupija, te im je čestitao navedenu obljetnicu. Kazao je da danas želimo zahvaliti Bogu za dar naše mjesne Crkve, napose za ono dobro koje se ostvaruje prisutnošću uskrsloga Gospodina i požrtvovnim služenjem svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika.
U homiliji, biskup je sudionicima slavlja kazao da oni nisu tek članovi Crkve, kao što se biva članovima neke ljudske organizacije, nego oni jesu Crkva. Podsjetio je kako je čovjek biće odnosâ i kako po odnosu s drugim osobama postaje svjestan svoje jedinstvene i neponovljive osobe i toga da je važno da taj drugi bude dobra i plemenita osoba, a ne netko zao i pokvaren, jer 's kim si, takav si', veli narodna poslovica.
– Svatko je od nas po krštenju, tjelesno sjedinjen s Isusom Kristom, postao hram, prostor prisutnosti Božje, uspostavljen za svećenika, kako bi svoj rad, svoje radosti i trpljenja, sve što jest i što čini prikazivao Bogu, sjedinjujući se s Isusovom žrtvom na križu, koju slavimo u svetoj Misi. Kad se nađemo zajedno u crkvi, zgradi, i pogledamo ovo materijalno zdanje, ono nas podsjeća na to tko smo postali u Isusu Kristu – kazao je biskup.
Potaknuo je sudionike slavlja da zahvale Bogu: za otajstvo Božje prisutnosti među nama u Isusu Kristu, koje se ostvaruje po služenju naše mjesne Crkve; što nam je ostao blizu u svim našim nevoljama: od gospodarskih i političkih do zdravstvenih. Poželio im je da se na tom obzoru vjere svi utvrde u svom identitetu, svjesni da nikad ne će biti izgubljeni ako po Isusu Kristu ostanu ugrađeni u Božje djelo spasenja. Pozvao ih je da budu ponosni na to što kao vjernici Požeške biskupije ne pripadaju bilo kakvoj organizaciji, nego konkretnoj mjesnoj Crkvi, u kojoj se ostvaruje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva.
