Spomen na velikana Crkve u Hrvata počeo se neupitno buditi i u Splitu

U utorak 4. ožujka 2025. godine, u crkvi Presvetog Otkupitelja u sklopu Samostana o. fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku, svečano je proslavljena 60. obljetnica preminuća časnog sluge Božjeg, o. fra Ante Antića. Samoj proslavi prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je predvodio fra Ante Vučković.

Fra Ante je vjernike pripremao za ovu veliku obljetnicu kroz evanđeoske teme o Kraljevstvu Božjem i malenima, o ljudskom srcu i bogatom mladiću. Tijekom trodnevnice misna slavlja animirali su različiti zborovi: Zbor mladih iz Župe sv. Ivana Krstitelja – Trstenik (Split), Pučki pjevači iz Kaštel Kambelovca i zbor Franjevačkih bogoslova Provincije Presvetog Otkupitelja.

Euharistijsko slavlje na sam dan proslave u crkvi Presvetog Otkupitelja predvodio je šibenski biskup, mons. Tomislav Rogić. U koncelebraciji s mons. Rogićem sudjelovali su: fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Ivan Sesar, generalni vizitator, fra Domagoj Volarević, gvardijan, fra Siniša Balajić, magistar franjevačkih bogoslova, don Danko Kovačević, vicerektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, fra Ante Vučković i još dvadeset braće svećenika i trojica đakona.

Na euharistijskom slavlju sudjelovale su i Školske sestre franjevke, sestre Franjevke od Bezgrješne, sestre Službenice Milosrđa – Anćele, sestre Služavke Malog Isusa i bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Slavlju je također prisustvovao veliki broj vjernika iz grada Splita. Tako se spomen na ovog velikana duha Crkve u Hrvata počeo neupitno buditi i u gradu Splitu.

Mons. Rogić je u svojoj homiliji, govoreći o. fra Anti, istaknuo jedno od svojih iskustava povezanih sa životom i djelom o. fra Ante Antića, napominjući da je imao istančan sluh za drugog:

''Doživio sam jednom ispovijedajući na Veliku subotu. Nije bila velika gužva; više je svećenika ispovijedalo. U ispovjedaonici, s druge strane crkve, bio je jedan naš stari svećenik, poznati ispovjednik. Čovjek koji se kod njega upravo ispovjedio, izmolio je pokoru i krenuo prema izlazu. Na vratima crkve sreo je prijatelja. Kako kod mene tada nije bilo nikoga – čuo sam njihov razgovor.

Jesi li se ispovjedio? – pitao je prijatelj. Jesam! – odgovori ovaj pa nastavi: A ti, ideš sada? Znaš kakav mir nosim u duši. Ma da mi je imati dušu onog svećenika kod koga sam se sada ispovjedio. Naravno, prijatelj je odmah stao u red pred tom ispovjedaonicom. Vjerujem da je tako bivalo i kod oca fra Ante Antića. A nama ostaje izazov: izgrađivati se kao dobri ispovjednici. Uz iskustvo, tu neizostavno ide i molitva na tu nakanu. Biti dobar ispovjednik, po Božjem Srcu.''

U nastavku je govorio o tome kako je o. fra Ante rado prihvaćao na sebe teret života, pa i u svojoj bolesti koja ga je pratila dug period, od same mladosti. Unatoč svemu tome znao je izaći ususret drugomu jer ''Gospodin je bio njegova baština. Kao u Prvoj Petrovoj: Pripasan poniznošću zadobivao je milost od Boga. Bdije nad svojom dušom, bdije nad svojim pozivom. Poslušno ispunjava volju poglavara čitajući u njoj volju Božju. Svakom nasrtaju zloće opire se čvrstom vjerom, prihvaćajući i patnju da bude sličniji Kristu Otkupitelju.''

Na kraju homilije mons. Tomislav Rogić molio je za fra Antin zagovor; molio je da nam isprosi dar duboke i snažne vjere koja počiva na tom da nismo mi izabrali Boga i ovaj poziv, nego da je On odabrao nas. ''Da živimo kao prijatelji Božji služeći mu iz ljubavi i potpunog predanja, bez zadrške, bez rezerviranog vremena i sposobnosti koje bi čuvali za sebe. Da nas u svemu vodi Isusova zapovijed ljubavi. Nema veće ljubavi nego dati svoj život. Ništa manje herojski nije davati ga svaki dan u redovitosti svojih obveza izvršenih s radošću, od čina žrtve život u jednom trenutku položenog na oltar domovine, na oltar slobode, na oltar vrednota.''

Na samom misnom slavlju ministrirali su bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a pjevanje je predvodio Župni zbor Gospe od Zdravlja na Dobrom (Split) pod ravnanjem prof. fra Stipice Grgata i s. Zorislave Radić.

Nakon svečanog misnog slavlja susret je nastavljen za obiteljskim stolom u velikoj samostanskoj dvorani o. fra Karla Balića.