Sprovod požeškog svećenika Marijana Đukića
'Vjerujem da sam u svojim slabostima često i griješio, ali Božje je milosrđe beskonačno i nadam se i ja naći u Njegovoj ljubavi.'
U Kutjevu 4. studenog svetu Misu zadušnicu za preminulog župnika Marijana Đukića predslavio je požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu s pedesetak svećenika.
Na početku slavlja biskup je kazao da smo se okupili oko posmrtnih ostataka svećenika i župnika Marijana Đukića, želeći iskazati njegovoj osobi i njegovu poslanju sasvim posebno poštovanje svojim molitvenim zajedništvom, i povjeriti ga Isusovoj ljubavi s križa, u kojoj je njegova i naša nada u pobjedu života nad smrću.
Kazao je da vlč. Marijanu želi od srca i bratski zahvaliti što je od utemeljenja Požeške biskupije savjesno i požrtvovno vršio poslanje koje mu je bilo povjereno u nekoliko župa. Preporučio je dušu preminulog župnika Milosrdnom Sudcu, u uvjerenju koje je on zapisao u svojoj Oporuci: 'Vjerujem da sam u svojim slabostima često i griješio, ali Božje je milosrđe beskonačno i nadam se i ja naći u Njegovoj ljubavi.'
U ime vjernika kutjevačke župe oproštajni govor župnika Marijana izrekla je vjeroučiteljica Marijana Miškić. Podsjetivši da je vlč. Marijan u kutjevačku župu došao prije deset godina, kazala je da je odmah prionuo obnovi župne crkve jer mu je bilo stalo da drevno Gospino svetište u Kutjevu s čudotvornom Gospinom slikom zasja u svoj svojoj ljepoti. Naglasila je kako je jednakim žarom nastojao i oko duhovne obnove župe, u čemu su mu pomagali kapelani i vjeroučitelji koje je poštovao i u koje je imao povjerenja.
Nakon oproštajnih govora biskup je predvodio molitvu ispraćaja te je lijes s tijelom pokojnog Marijana stavljen u automobil i prevezen u Domaljevac, i ondje na mjesnom groblju položen u grob.