Sprovod svećenika Branka Gelemanovića u Novoj Gradiški
Biskup Škvorčević podsjetio je na posljednji razgovor s pokojnikom i na njegovu spremnost za putovanje u vječnost.
Svećenik Požeške biskupije i novogradiški župnik Branko Gelemanović, koji je preminuo 4. prosinca u Kliničkom bolničkom centru u Osijeku, u 61. godini života i 35. godini svećeništva, pokopan je 6. prosinca na Gradskom groblju u Novoj Gradiški.
Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević uz sudjelovanje bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka i pedesetak svećenika, pokojnikove rodbine i vjernika novogradiške Župe Bezgrješnog začeća BDM.
Na početku obreda biskup je pozdravio sve prisutne i kazao 'kako smo se okupili da bismo tijelo pokojnog svećenika Branka položili u grob, iskazali poštovanje njegovoj jedinstvenoj i neponovljivoj osobi te očitovali zahvalnost za poslanje koje je vjerno vršio u Crkvi.' Potom je izrazio svoje kršćansko suosjećanje biskupu Huzjaku, braći Pavlu i Zvonimiru Gelemanoviću s obiteljima i rodbinom, dekanu Novogradiškog dekanata i privremenom upravitelju novogradiške Župe Bezgrješnog začeća BDM, Željku Volariću, i župnom vikaru Marku Dušaku, nazočnim svećenicima, vjernicima spomenute novogradiške župe i rodne župe Davor.
Biskup Škvorčević podsjetio je na posljednji razgovor s pokojnikom i na njegovu spremnost za putovanje u vječnost.
– Kad sam posljednji put telefonski slušao vlč. Branka u Novogradiškoj bolnici dan prije njegova odlaska u Osijek, snažno sam osjetio kod njega raspoloženje puta, spremnost za odlazak daleko, uzbuđenje i znatiželju susreta s novim, neviđenim i iznenađujućim. Kratko mi je tada kazao kako su mu oba plućna krila zahvaćena upalom te se zbog otežanog disanja nalazi na kisiku. Na svoj poslovično optimističan način dodao je: 'Bit će dobro!' Kao da smo se u tom trenutku našli u Isusovu i Filipovu društvu iz Evanđelja, u kojem je vlč. Branko još jedanput postavio najteže životno pitanje: 'Zašto sam se rodio, kamo sam zapravo krenuo, do kamo mogu stići vlastitim, već ranijom bolešću izmorenim tijelom i malaksalim snagama?' Čuo je Gospodinov jasan odgovor: 'Ja sam Put i Istina i Život' (Iv 14,6) i u Njega je ponovno položio sve svoje nade – kazao je.
Potom je riječi oproštaja i zahvalnosti u ime vjernika rodne župe Davor i svećenika Novogradiškog dekanata izrekao davorački župnik Mario Cimbal. Prisjetio se je svećeničkih i prijateljskih susreta sa svećenikom Brankom, naglasivši njegove svećeničke i ljudske kvalitete, od kojih su kolege svećenici mnogo toga mogli naučiti. Zahvalio mu je za primjer svećeničkog služenja te mu je obećao da će ga se trajno sjećati u svojim molitvama.
U ime vjernika novogradiške Župe Bezgrješnog začeća BDM obratio se dr. Igor Ferenčina, zahvalivši pokojnom župniku Branku što je ostavio duboki trag u srcima župljana svojom ljubavlju prema životu i ljudima, sposobnošću da sklapa prijateljstva i gradi mostove među ljudima, pa i onima koji još nisu sreli Gospodina. Kazao je kako se je župnik Branko svojim osebujnim stavom i glasom, jednostavnošću i nenametljivošću trudio naučiti ih moliti i vjerovati. Zahvalio je dragom župniku za sve što je učinio na materijalnom području, ali još snažnije i dublje u duhovnom smislu, usadivši u svoje župljane duh ljubavi, prijateljstva, praštanja i poniznosti.
Biskup Antun na koncu sprovoda u ime pokojnog svećenika Branka zahvalio je svima koji su mu tijekom života bili dobri, napose liječnicima i medicinskim sestrama novogradiške i osječke bolnice koji su bili uz njega u najtežim trenutcima.
