Sto godina župne crkve u Smokvici: Gradili su je oni koji su davali sve od sebe
Župa Očišćenja Marijina u Smokvici na otoku Korčuli proslavila je proteklog tjedna 100. godišnjicu posvećenja župne crkve po rukama biskupa Josipa Marčelića, ondašnjeg dubrovačkog biskupa.
Višednevni program proslave trajao je od 19. - 22. kolovoza, a sastojao se od povijesno-znanstvenog skupa, duhovne pripreme, kulturno-glazbenog programa i svečane Mise koju je u subotu, 22. kolovoza predslavio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
- Sto godina je velik period, dulji od ljudskog života, a opet za nas, dubrovačku Crkvu, to i nije tako velik period - kazao je na početku propovijedi biskup Uzinić dodavši kako ova crkva u tom kontekstu spada među mlađe na otoku Korčuli i u biskupiji.
Naglasio je kako je ova proslava prilika za tri pogleda, kako na ovu crkvu tako i na zajednicu koja se ovdje okuplja. Prvi pogled je pogled u prošlost.
- Zahvalan je to pogled, jer su vaši preci prije stotinu godina poduzeli ovaj veliki pothvat, rekao je biskup. Zahvala je to onima koji su napravili projekt, onima koji su gradili i dobro obavili svoj posao, svima koji su na razne načine bili uključeni od onih velikih darova do onog, osobito onog, udovičkog novčića kojeg su mnogi uložili u ovu crkvu. No, prije svega ovo je zahvala za živu Crkvu od prije sto godina „koja se ovdje okupljala i znak čijeg život je ovo zdanje - rekao je biskup Uzinić.
Drugi pogled je pogled na sadašnjost, na život ove crkve danas. Postavio je pitanje služi li crkva za ono za što je napravljena i je li ona doista mjesto susreta s Gospodinom? Je
- Je li doista za vas, ali i za vaše goste, prijatelje, za sve stanovnike ovog mjesta, ovo česma, fontana s koje se napajate onom živom vodom, koju je Isus objavio u razgovoru sa Samarijankom na studencu, da iz te vode živite, da vas ta voda oblikuje i čini onakvim kakvi biste trebali biti? - potaknuo je biskup na promišljanje.
Treći pogled, pogled na budućnost, trebao bi biti ispunjen nadom, ali pomalo i zabrinutošću s obzirom na to koliko danas ima stanovnika u tom mjestu. Kao znak te nade spomenuo je ministrante, sjemeništarce i bogoslove, ali je istaknuo kako nada Crkve nisu samo svećenici, bogoslovi, nego svaki vjernik.
- Hvala Bogu što je kroz sto godina, zahvaljujući živoj Crkvi koja se ovdje okupljala, ova crkva to i bila. Hvala Bogu što sada u nama ima želje da, vjerujući da se to ovdje događa, smatramo da to može biti i u nama. Učinimo i da to bude. Postanimo Božja kuća. Svoje oči učinimo Božjim očima, svoje srce poklonimo Gospodinu. Dozvolimo njegovoj duši da postane naša duša - zaključio je dubrovački biskup.
