Susret trajne formacije mladih svećenika i đakona Požeške biskupije

U Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi 17. svibnja održan je susret trajne formacije mladih svećenika i đakona, dijecezanskih i redovničkih. Na programu je sudjelovao i požeški biskup Antun Škvorčević. Nakon molitve Trećeg časa, pozdravljajući nazočne svećenike i đakone, biskup je spomenuo kako se ovaj susret znakovito održava između dvaju događaja: devetnice u pripravi za svetkovinu Duhova i lokalnih izbora, čiji je prvi krug jučer održan.

Kazao je da si najprije trebamo dozvati u svijest činjenicu kako ono Isusovo djelo koje je Duh Sveti na Pedesetnicu oživio u apostolima i drugim učenicima, traje dvije tisuće godina te je dospjelo i do nas. Zbog toga mi nismo skup nekih slučajnih ljudi, nego odjek onoga što je Isus pokrenuo snagom svoga Duha, i tom istom snagom tijekom povijesti oživljuje, podržava i institucionalizira svoju Crkvu, ustvrdio je biskup. Dodao je kako je to također polazište s kojeg trebamo promatrati sebe, svoje poslanje u Crkvi i stvarnost oko nas. S obzirom pak na izbore, u čijoj su kampanji neki smatrali da će biti uspješniji u natjecanju za javne dužnosti ako budu negativno govorili o svojim političkim protivnicima, biskup je ustvrdio da su i svećenici izloženi napasti da budu zahvaćeni takvim mentalitetom te se počnu u Crkvi i društvu ponašati na sličan način.

Podsjetio je mlade svećenike da nismo mi smislili Crkvu i njezin ustroj, da bismo se prema njoj mogli odnositi kako nas je volja, nego je ona djelo Isusa Krista u snazi Duha Svetoga. Pozvao ih je da u razmišljanju o svom životu i radu u Crkvi ne polaze od sebe, nego od onoga što je Bog u njima ostvario kad ih je pozvao da budu svećenici. U protivnom, upozorio je, izlažu se opasnosti da sebe svedu tek na neke funkcionare, pokatkad bezdušne ili malodušne. Upozorio ih je na Isusove riječi: 'Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite'. Aktualizirao ih je na primjeru nogometaša Borne Sose, koji je nastojao sam sebe opredijeliti za njemačku ili hrvatsku reprezentaciju te se doveo u opasnost da na koncu ne će moći igrati ni u jednoj od njih. Biskup je ustvrdio da nerijetko tako završava kad u životu radije želimo birati nego biti izabrani i postati izbornikovi suradnici. Pozvao je mlade svećenike da nikada ne zaborave kako su izabrani od Isusa Krista, najprije u krštenju, a potom u sakramentu svetoga Reda, ustvrdivši da je njihova veličina i dostojanstvo u tome da u toj svijesti surađuju s Njim i vrše svoje poslanje u Crkvi.

Potom je Ivica Bošnjak, voditelj trajne formacije mladih svećenika, predstavio temu susreta: 'Kriza u životu mladog svećenika kao prilika za rast i posvećenje', kojom je želio podsjetiti na krizu uloge u svećeničkom životu, njegova socijalnog statusa u današnjem društvu, krizu odnosa i loše slike o sebi te manjka zrele duhovnosti i pristupa prema samomu sebi i Crkvi.

Prvi dio izlaganja voditelj Bošnjak utemeljio je na evanđeoskom ulomku iz Matejeva evanđelja (Mt 11,25-30) koji donosi izvještaj o Isusovoj molitvi hvale upućene nebeskom Ocu zbog objave koju su primili maleni i jednostavni. Umjesto da upadne u krizu svoga poslanja zbog određenog neuspjeha u širenju Radosne vijesti i česte neprihvaćenosti u krajevima kamo je dolazio, Isus se obraća Ocu i u Njemu pronalazi utjehu i odgovor na ono što prolazi. On zna da je i to jedno iskustvo s kojim se mora suočiti. Utjehu mu daju oni koje naziva umornima i opterećenima, odnosno oni koji su žrtve institucionalnog režima, vjerskih vođa, koji na leđa malenih i neukih navaljuju teški jaram Zakona, a ni sami ga nisu sposobni ispunjavati u svome životu.

U drugom praktičnom dijelu programa svećenici su, podijeljeni u tri skupine, analizirali tri konkretna slučaja krize određenih biblijskih likova. Proučili su najprije anamnezu krizâ u životima Josipa Egipatskog, Mojsija i apostola Pavla te iz njihovih primjera promatrali kako se iz svake krize rađa neko novo iskustvo koje je pozitivno i korisno ne samo za pojedinca koji proživljava krizu nego i za širi krug ljudi oko njega. Također su istaknuli da je u krizama prisutna Božja logika izbavljenja, suprotna ljudskim očekivanjima, čime je još jednom osvijestio istinu kako u svakoj krizi Bog pronalazi svoj put preobrazbe pojedinca i to uz pomoć Crkve. Time je ostvaren cilj: upozoriti na posljedice eventualne krize u osobnom, svećeničkom i društvenom životu, uzrokovane često vlastitim ranama ili neurednim životom (lošim navikama, kompenzacijama) te ujedno uvidjeti snagu obnoviteljske Božje ljubavi koja je uvijek prisutna te čovjeka-svećenika nikada ne napušta, nego ga po Crkvi savjetuje, hrabri i pomaže. Po susretu trajne formacije mladi svećenici osnažili su se u svijesti kako je na zajedničkom putu svećeništva i njegovih mogućih kriza nezamjenjiva pomoć svećeničkog zajedništva.

U završnom dijelu susreta svećenici su se dotakli nekih nadolazećih pastoralnih programa i pitanja, ponajprije s obzirom na pastoral djece i mladih. Susret je završio molitvom svete krunice u požeškoj katedrali.