SVJEDOČANSTVO FIZIČARA LUKE POPOVA: Od ateista do vjernika po teološkoj misli Benedikta XVI.

Na prvoj korizmenoj tribini u Požegi, održanoj u Dvorani sv. Terezije Avilske, fizičar dr. sc. Luka Popov iznio je svoje svjedočanstvo pod nazivom "Od ateista do vjernika po teološkoj misli Benedikta XVI.“

Nakon molitve, moderator tribine prof. Ivan Bedeničić, pozdravio je brojne sudionike, izrazivši radost što započinje još jedan ciklus korizmenih tribina u gradu Požegi u organizaciji Požeške biskupije, kao jedan od njezinih evangelizacijskih programa u nastojanju promicanja dijaloga između vjere, znanosti i kulture. Naglasio je kako je cilj ovogodišnjih tribina osvijestiti aktualnost vjere u današnjem suvremenom svijetu. 

U prvom dijelu svoga izlaganja, Popov je govorio o svom životnom putu, od odrastanja u ateističkoj obitelji u Splitu, preko studentskih dana i postdiplomskog studija na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je okončao doktoratom iz područja teorijske fizike elementarnih čestica 2013. godine, s osobitim naglaskom na utjecaj teološke misli pape Benedikta XVI. na taj njegov put.

Kazao je kako su ga od malih nogu osobito zanimale prirodne znanosti, a ponešto i književnost. Istaknuo je kako je tijekom školovanja mnogo čitao i da je ta ljubav prema čitanju uvelike zaslužna za to što je zavolio povijest, napose ciklus novela o drevnim civilizacijama o kojima je pisao finski književnik Mika Waltari. Čitajući među spomenutim novelama i one u kojima se govori o životu prvih kršćana i kršćanskih zajednica, sve je više u njemu raslo uvjerenje kako je kršćanstvo povijesno jako dobro dokumentirano, i u određenoj mjeri mnogo bolje i pouzdanije nego mnogi drevni povijesni događaji, koji se u povijesnoj znanosti uzimaju zdravo za gotovo.

Pritom ga se naročito dojmila motivacija Isusovih učenika i prvih kršćana da, unatoč nevoljama i progonima s kojima su se kao kršćani morali suočavati, svjedoče ne tek za neku njima dragu i privlačnu ideju, nego za ono što su "čuli i vidjeli“ oni sami ili najbliži svjedoci događaja Isusova života, osobito njegove muke, smrti i uskrsnuća.

Ispripovjedio je zatim način na koji se on, ateistički odgojen mladi znanstvenik, prvi puta susreo s teološkom mišlju kardinala Josepha Ratzingera, kasnije pape Benedikta XVI. Naime, dok se jednom u krugu njegovih kolega fizičara povela rasprava, a on se priklonio onima koji su s omalovažavanjem i predrasudama govorili o spomenutom teologu, jedan ga je kolega potaknuo da pročita Papinu knjigu "Sol zemlje“, što je on i učinio. Čitanje spomenute knjige počelo je uklanjati njegove predrasude o vjeri te ga dodatno zainteresiralo za Ratzingerovu teološku misao. Pročitao je zatim i "Uvod u kršćanstvo“ i mnoga druga Papina djela. Kazao je da je njemu kao znanstveniku osobito bilo blisko to što Papa u svojim teološkim djelima naglasak stavlja na razum, zastupa primat razuma, te mu je takvo – na logosu utemeljeno razmišljanje – pomoglo da kao pogrešno odbaci ateističko simplicističko poimanje i svođenje religije isključivo na osjećajnu, emocionalnu razinu.

Nadalje, u njegovoj odluci da se obrati i prigrli kršćanstvo kao istinsku religiju, važnu ulogu je odigrala povijesno nepobitna činjenica da je kršćanstvo dalo veliki doprinos razvoju moderne znanosti i civilizacije, osnivanjem sveučilišta i škola, bolnica i ljekarni, promicanjem umjetnosti i kulture, karitativnim i misijskim djelovanjem, i tomu slično.

Još je rekao da mu je Ratzingerova teologija pomogla da ne ostane samo na razini prihvaćanja da je"„dobro“ ono što je Katolička Crkva činila i čini, nego mu prosvijetlila pamet da uvidi i prihvati da je "istina“ ono što ona naviješta i vrijednosno zastupa, jer je to baština božanske objave koju je primila od svog utemeljitelja Isusa Krista.

Ustvrdio je da je njemu itekako bilo smisleno to što je Papa u vrijeme sveopćeg relativiziranja istine uporno naglašavao važnost pitanja o istini, što je vidljivo i u njegovu biskupskom geslu "cooperatores veritatis“, čime je posvjedočio da sebe smatra "suradnikom istine“.

Pripomenuo je kako je zanimljivo da se, za razliku od nekih drugih obraćenja koja se ostvaruju u nekim dramatičnim događajima, njegovo obraćenje dogodilo na intelektualnoj razini. Ovaj dio izlaganja zaključio je govorom o svom krštenju te redovitom sakramentalnom životu nakon krštenja. Kazao je da je nakon krštenja poslao pismo papi Benediktu XVI. u kojem mu je zahvalio što je svojim teološkim promišljanjima doprinio njegovu obraćenju.

Drugi dio izlaganja dr. Popov posvetio je pitanju odnosa znanosti i objavljene religije, kojim se je nakon svog obraćenja počeo intenzivnije baviti, sudjelujući na tribinama i u raznim debatama, napomenuvši da je spoznaje do kojih je pritom došao sabrao u knjizi "Znanost i objava“, te je sudionicima tribine ukratko prikazao njezin sadržaj. 

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava, pod moderiranjem prof. Bedeničića, tijekom koje su se sudionici zanimali za nastupe prof. Popova u 'mainstream' medijima, za njegov osobni stav prema nekim aktualnim vjerskim pitanjima i slično. Na upit što smatra da se je u njegovu životu promijenilo nakon obraćenja, odgovorio je da je kao ateist vidio oko sebe samo i isključivo materijalni svijet, a da sada kao vjernik vidi cjelovitu stvarnost, te da kršćanstvo nije u prvom redu spoznaja, nego odnos sa živim Bogom.

Na idućoj tribini, koja će se održati u četvrtak, 9. ožujka, gostovat će poduzetnik dr. sc. Vladimir Grebenar, koji će održati izlaganje "Duhovnost poduzetništva“.