Trodnevnica u dubrovačkoj katedrali: 'Naučiti opraštati put je do trajnog mira'

Trodnevna duhovna priprava ususret blagdanu zaštitnice dubrovačke katedrale Gospe Velike počela je u četvrtak, 12. kolovoza misnim slavljem, klanjanjem pred Presvetim i duhovnim programom 'Gospi u čast'. Misu i klanjanje predvodio je fra Josip Vlašić.

Kako je opisano u evanđeoskom ulomku dana (Mt 18,21-19,1), apostol Petar je pitao Isusa koliko puta treba oprostiti svome bratu. Petar pred Isusom stoji s jednom svojom mukom, svojim problemom s kojim ne zna kako izići na kraj, traži od Isusa pomoć, da mu on protumači, objasni. On očekuje da mu Isus potvrdi ono što on već ima kao svoj stav. Njega muči oproštenja, tuđe slabosti, uvrede s kojima se susreće. Isus mu daje odgovor koji je za Petra bio kao hladan tuš.

- Tako nas Bog često zna iznenaditi i zateći sa svojim zahtjevima i stavom. Svi mislimo da smo junaci s nekim svojim izborima i ponašanjem, a onda Isus dođe sa svojim zahtjevima koji za nas znače dodatni napor, a nama se to nekako ne da - primijetio je propovjednik.

Govoreći o tome zašto Petar uopće Isusu postavlja to pitanje kazao je da se apostol bori sa svojom ljudskošću, da ne odustaje od toga da bude pravi učenik, pa u svojoj smušenosti traži od Isusa pomoć. U srcu mu je odluka da on uči i živi što je Isus rekao, ali susreće svoje granice. To je i naše iskustvo, kazao je predvoditelj slavlja dodavši kako se i vjernicima događa da su puni oduševljenja kad dođu na misu, čuju lijepu ili kad se dođe na molitvenu zajednicu i slavi Boga, tu je sve super. A onda se dođe u život i tamo nekako ne ide, osoba se susretne se sa svojom slabošću.

- Susret s opraštanjem koji je Petru bio muka i nama je često muka - istaknuo je.

Odgovarajući na pitanje zašto je tome tako kazao je da mi ljudi nismo anđeli niti su ljudi s kojima živimo anđeli, mi drugima stanemo na nogu, drugi nama stanu na nogu i onda treba opraštati. To nam je ponekad teško, ponekad se umorimo opraštajući, pa se pitamo dokle više. Počne nam se činiti da netko iskorištava našu dobrotu i da opraštanje nema smisla.

- Opraštanje jest teško, ono je Božji čin i oprostiti mogu samo oni koji su junaci, veliki ljudi. Ono je teško, ali je lijepo jer nas oslobađa - ustvrdio je propovjednik. 

Razmišljajući o tome što ljude sprječava da drugom oproste propovjednik je naveo niz pitanja koja se u svijesti povrijeđene osobe pojavljuju o tom događaju, primjerice zašto je ta druga osoba to učinila, pa se onda osoba stalno u duhu vraća na taj događaj, iznova se vraća u prošlost, zapetljava, to je stalno uznemiruje, svađa se u mislima s tim ljudima i time stalno inficira svoj život i nutarnji svijet, pa čini da joj život zapravo popada.

Spomenuo je i da kada Isus kaže da treba opustiti sedamdeset puta sedam, to znači opraštati u cijelom našem životu, uvijek. Propovjednik je govorio i o opraštanju sebi.

- Ako ja ne oprostim sebi a Bog mi oprostio, drugi mi oprostio, ja zapravo ne dopuštam da taj proces opraštanja ozdravi moj život, kazao je. Ja radim protiv Boga, tako hranim svoju oholost, stavljam se iznad Boga. Kao što drugima trebamo uvijek opraštati tako trebamo i sebi - istaknuo je.

Pojasnio je kako neopraštanje uništava ljudske odnose, stoga se ljudi ne bi trebali bojati doći pred Boga poput Petra ili Marije i pitati kako će oprostiti.

- Naučiti opraštati trajno je put do trajnog mira - zaključio je fra Josip Vlašić.

U duhovnom programu u čast Gospe sudjelovali su glumac Frane Perišin i klape Subrenum, Cavtajke, Oštro i Ragusa, a program je osmislio Krešimir Magdić. Župnik don Marin Lučić zahvalio je svim sudionicima programa kao i svima koji su sudjelovali ove prve večeri duhovne priprave za blagdan zaštitnice dubrovačke katedrale te ih pozvao i na sudjelovanje u ostatku programa sljedećih večeri.