U Đakovu započeo Teološko-pastoralni seminar za svećenike
Nadbiskup Đuro Hranić naglasio je da crkveni ljudi nisu i ne smiju biti niti se ponašati kao neprosvijećeni i nepoučeni ljudi.
'Svećenik i bolest: integrativni pristup u svjetlu recentnih kriza' – tema je Teološko-pastoralnog seminara za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je započeo u srijedu 15. rujna, u Dvorani biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu, piše Đakovačko-osječka nadbiskupija.
Nakon molitve, okupljene je pozdravio i izrazio im dobrodošlicu nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, koji je na početku na izboru ove aktualne teme zahvalio dekanu KBF-a u Đakovu, prof. dr. Vladimiru Dugaliću, prodekanima i prodekanici, svim profesorima, osobito članovima Komisije za TPS i predavačima. Podsjetivši kako u bolesti postajemo svjesni vlastite ranjivosti i u isti mah osjećamo potrebu za drugim ljudima koja nam je urođena te kako bolest snažno nameće pitanje smisla, koje se u vjeri upućuje Bogu, nadbiskup je rekao da je u trenutačnoj pandemiji do izražaja došla predanost i velikodušnost zdravstvenog osoblja, volontera, radnika, mnogih svećenika, redovnika i redovnica, koji su požrtvovno i s osjećajem odgovornosti i ljubavi prema bližnjima pomagali, liječili, tješili, obilazili i služili mnogim bolesnicima te članovima njihovih obitelji.
– To je tiho i požrtvovno mnoštvo muškaraca i žena koji su odlučili ne okretati glavu na drugu stranu ili nisu imali drugog izbora, ali su postojano bili i jesu u službi svima nama – poručio je nadbiskup.
Istaknuvši da su kršćanska vjera i Crkva kroz čitavu povijest promicali znanost te su koristili rezultate znanosti, nadbiskup je naglasio da crkveni ljudi nisu i ne smiju biti niti se ponašati kao neprosvijećeni i nepoučeni ljudi.
Pozdravljajući okupljene, dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. Vladimir Dugalić, osvrnuo se na temu ovogodišnjeg TPS-a, promišljajući o bolesti koja praćena bolom pripada među najteže i najtjeskobnije probleme s kojima se čovjek susreće u životu, jer stavlja na kušnju njegov život i zdravlje.
– U bolesti i osjetu boli čovjek doživljava svoju nemoć, svoju ograničenost i prolaznost. Možemo reći da nema čovjeka koji barem jedanput u životu nije praktično doživio bolest i bol te se zapitao o svojoj konačnosti pred licem smrti. Stoga ne čudi da su svećenici i liječnici najstariji pozivi i da su najstariji sačuvani rukopisi upravo teološki i medicinski priručnici. Međutim, unatoč svim nastojanjima i velikom razvoju medicinskog znanja i vještina, do danas nismo uspjeli pobijediti bolest – rekao je dekan Dugalić, dodajući kako je aktualna pandemija razotkrila svu našu krhkost i pokazala koliko je naše znanje o bolestima još uvijek nedostatno da ju potisnemo iz života.
