U Krndiji podijeljen sakrament Potvrde nakon više od 80 godina

U Krndiji podijeljen sakrament Potvrde nakon više od 80 godina

Bila je to prva Krizma u crkvi Uzvišenja Sv. Križa, sagrađenoj 1937. godine, razrušenoj pri progonu stanovnika Krndije 1945. i 1946. godine.

Autor
Laudato/D.R.
Fotograf
IKA
Objavljeno:
 
15.09.2020 16:24

 

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić krizmao je 12. rujna, na blagdan Imena Marijina, u crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Krndiji 28 mladih punitovačke Župe sv. Ladislava kralja. Toj župi s hrvatskim i slovačkim življem uz krndijsku crkvu pripadaju i filijalne crkve sv. Mihaela arkanđela u Josipovcu Punitovačkom i crkva Uzvišenja Blažene Djevice Marije u Jurjevcu Punitovačkom.

U misnom slavlju suslavili su ekonom sjemeništa i ravnatelj UZUK-a, preč. Mato Gašparović, bivši župnik punitovačke župe, te sadašnji župnik dr. Đurica Pardon uz bogoslova Brunu Diklića.

Bila je to prva Krizma u crkvi Uzvišenja Sv. Križa, sagrađenoj 1937. godine, razrušenoj pri progonu stanovnika Krndije 1945. i 1946. i obnovljenoj u vrijeme župnikovanja Mate Gašparovića po dobrotvoru Lee Peku, i blagoslovljenoj godine 2003. po biskupu Marinu Srakiću. Krizmanje u toj crkvi koju još nazivaju i 'malom katedralom', odabrano je zbog prostranosti (340 m2 površine s korom), koja omogućuje poštovanje epidemioloških mjera, izvijestila je IKA.

– U ovoj crkvi nekoliko se puta godišnje okuplja naša župna zajednica uz redovitu nazočnost pripadnika njemačke zajednice, Zemaljske udruge podunavskih Švaba, ponajviše iz Đakova. Okuplja se u slavu Gospodina, ispovijedajući svoju vjeru u uskrsnuće. Ova crkva koju su porušili granatiranjem svjedoči o patnjama i progonu ljudi, a danas svjedoči o dobroti, ljubavi i zajedništvu. Raduje nas, oče nadbiskupe, što ste među nama s preč. Matom i što će naših 28 krizmanika po vašim rukama primiti sakrament Potvrde, što će primanjem Duha Svetoga potvrditi svoju vjeru i pripadnost Crkvi – istaknuo je u pozdravu nadbiskupu Hraniću župnik Pardon.

Nadbiskup je pozdravio sve prisutne i podsjetio na događaj Pedesetnice. Kao što su Isusovi učenici koji su primili Duha Svetoga preuzeli i širili Isusovo poslanje, tako i krizmanici hode putem Isusovih učenika u širenju i promicanju poslanja, ljubavi, sloge i zajedništva, oslobođeni zlobe, mržnje, zavisti i svega što nije dostojno u življenju čovjeka.

– Danas, dragi krizmanici, idete na Krizmu da biste imali snage biti drukčiji od ostalih i imali hrabrosti i ponosa javno priznati da pripadate krugu Isusovih učenika. Danas pokazujete da nemate potrebu biti slični Isusovim neprijateljima. Samo ljubav stvara jedinstvo bez straha od razlika. Danas primate Krizmu da se ne bojite razlika, nego da ih prihvatite i da budete sposobni stvarati jedinstvo unatoč razlika – poručio je mons. Hranić.

Na kraju slavlja, župnik je mladima poželio uspješnu mladost uz želju daljnjeg viđenja na misnim slavljima, uz poruku roditeljima i kumovima. 

– Ovi naši krizmanici ne trebaju toliko vaše darove koliko vašu ruku, savjet, svjedočanstvo, razumijevanje, razgovor, jer oni vas kopiraju, vi ste im uzor i ne dopustite im jednakost i poistovjećivanje s drugima, kako je to naglasio nadbiskup, već različitost na radost življenja u Kristu – rekao je vlč. Pardon.

Crkva u Krndiji, nakon đakovačke katedrale, druga je najveća crkva u Đakovštini, pa i na širem području, sagrađena 1937., a gradili su ju vjernici njemačke narodnosti, koji su Krndiju izgradili u veliko napredno selo okruženo najboljom zemljom u đakovačkom kraju, a u središtu su joj podigli crkvu. Krndija je tada imala čak 2000 duša, brojne ulice, kino, dvije čitaonice, brojne obrtnike, trgovine, radnje, gostionice i dr. Danas selo ima samo pedesetak stanovnika, a 'mala katedrala' i dalje je nijemi svjedok sudbine sela na raskrižju putova za Đakovo, Osijek i Našice.

Crkva je proživjela sudbinu svoga sela koje je krajem II. svjetskog rata doživjelo progon njemačkog stanovništva. Selo je pretvoreno u logor za tadašnje stanovnike Krndije, podunavske Švabe-folksdojčere, u kojemu je skončalo oko 430 logoraša. Crkva je prvo granatirana, a potom je u njoj skladišteno žito. Malobrojni mještani nisu ju mogli koristiti za bogoslužja, oduzeta je župnoj zajednici. Okolna zemlja dana je bivšem PIK-u Đakovo, kojemu je crkva bila skladište, pa i umjetnoga gnojiva. U prazne njemačke kuće naseljeni su kolonisti, no selu nikad nije vraćen prijašnji život niti je napredovalo. Dapače, sve donedavno ono je bilo jedino 'državno' selo u Hrvatskoj, pa je država izgrađene parcele darovala Općini Punitovci, a Općina krajem 2019. godine  Krndijašima.

Najveći donator prve obnove crkve nakon što je kao ruševina stajala 50 godina  bio je Lee Pek, koji je u olovna vremena progona folksdojčera protjeran iz Potnjana. Kao dječak, rado je dolazio u Krndiju i njezinu crkvu, a 90-ih, živeći u Njemačkoj, ušteđevinom ju je htio obnoviti. Donirao je 175 000 eura. Tako je crkva po drugi put blagoslovljena 2003. Naknadni zahvati  na obnovi krovišta vršeni su 2017. godine u vrijeme sadašnjeg župnika.

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije