U Kutini obilježen spomendan smrti sluge Božjega Bonifacija Ivana Pavletića
Župnik je poručio kako je Bonifacije umro u tišini i izgledalo je da je smrću zatvorena knjiga njegova života, ali svetost ima svoj glas.
Spomendan smrti sluge Božjega Bonifacija Ivana Pavletića obilježen je u srijedu 4. studenog u Kutini. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi BDM Snježne predslavio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgio Lingua, u zajedništvu s generalnim vikarom biskupije, mons. Markom Cvitkušićem; domaćim župnikom, preč. Vladimirom Hrenom; p. Marianom Passerinijem i desetak svećenika.
Nuncija i sve okupljene na početku je pozdravio p. Mariano iz kutinske Družbe sinova Bezgrješne. On je istaknuo kako ovdje živi vrlo aktivna kršćanska zajednica koja od sebe uvijek želi dati više, a upravo im je sluga Božji Bonifacije Ivan Pavletić primjer i poticaj.
Nuncij Lingua u homiliji je izrazio radost što je mogao predslaviti slavlje za godišnjicu 'sretnog prijelaza' brata Bonifacija.
– Kad sam upitao patera Mariana, koji me je pozvao zajedno s vjernom sestrom Mirijam predslaviti ovo euharistijsko slavlje, ima li nešto posebno što bi mu bilo na srcu, a što bih tijekom homilije priopćio vjernicima, nešto na što bih trebao usmjeriti pažnju, on mi je jednostavno odgovorio: 'Da se brat Bonifacije ponovno vrati u Hrvatsku'. Nemam vam, dakle, što drugo reći nego: vratimo kući brata Bonifacija, vratimo ga u Zbjegovaču gdje je rođen, vratimo ga u Kutinu odakle je otputovao, vratimo ga u Hrvatsku, njegovu ljubljenu domovinu koju je uvijek nosio u srcu premda joj se nije mogao vratiti za života – rekao je nuncij te dodao kako vratiti brata Bonifacija kući očito znači vratiti njegov duh ovamo, prihvatiti njegovo duhovno nasljeđe, oživjeti njegovu poruku.
Nuncij je u nastavku ustvrdio kako današnje Evanđelje može pomoći u razumijevanju poruke koju je Bonifacije ostavio, kao i u tome što znači vratiti ga ovdje, u mjesta koja je on sam poznavao, u mjesta u kojima je primio svoja prva nadahnuća, tamo gdje se u njemu rodila želja da ljubi Boga iznad svega.
– Riječ je o prispodobi o 10 djevica: 5 mudrih i 5 ludih. Zapitajmo se: u čemu je razlika između jednih i drugih? Sve čekaju Zaručnika, sve nose svadbeno ruho, sve imaju upaljene svjetiljke, sve su pozaspale u dugom iščekivanju. Međutim, samo njih 5, kad zaručnik napokon stiže, ustaju, i mogu upaliti svoje svjetiljke jer su sa sobom ponijele zalihe ulja u malim posudama. Ulje koje imaju u posudama ne predstavlja djela ljubavi koja su učinile, već samu želju za ljubavlju, želju da ljube. Želju za ljubavlju ne može se kupiti – pojasnio je mons. Lingua.
Okupljenima se na kraju obratio i župnik Hren zahvalivši nunciju na dolasku, kao i svima koji su pomogli pripremiti ovaj spomendan. Župnik je poručio kako je Bonifacije umro u tišini i izgledalo je da je smrću zatvorena knjiga njegova života, ali svetost ima svoj glas.
Misno slavlje animirao je župni mješoviti zbor, a nazočili su mu i brojni kutinski branitelji koji su ovim slavljem te polaganjem vijenca i paljenjem svijeća kod križa krunicom obilježili svoj dan.
