U Poreču proslavljen blagdan sv. Maura, zaštitnika biskupije

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Maura, prvog porečkog biskupa, zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča, u subotu 21. studenog u porečkoj katedrali predslavio je gospićko-senjski biskup, mons. Zdenko Križić, prenosi IKA. Koncelebrirali su: riječki nadbiskup i metropolit, mons. Ivan Devčić; novoimenovani nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije, mos. Mate Uzinić; krčki biskup, mons. Ivica Petanjak; porečki i pulski biskup u miru, mons. Ivan Milovan, te apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupije, mons. Dražen Kutleša, koji je kao domaćin na početku izrekao uvodni pozdrav i izraze dobrodošlice svima okupljenima.

U ime civilnih vlasti Misi je nazočio gradonačelnik Poreča Loris Peršurić sa suradnicima te vjernici iz porečke i okolnih župa. Ove je godine zbog epidemioloških razloga bilo mnogo manje vjernika nego što je uobičajeno, nije se okupio tradicionalno velik broj svećenika iz cijele biskupije, a nije održana ni svečana procesija s relikvijama po ulicama grada.

Mons. Križić u prigodnoj je homiliji istaknuo kako je porečka mjesna Crkva, odmah nakon njegove mučeničke smrti, sv. Maura počela častiti kao svetca i svog zaštitnika, čijem se zagovoru utjecala u tim teškim vremenima, a nije se prestala utjecati sve do naših dana. Podsjetio je na to da je, zbog glasa o svetosti života i mučeništvu sv. Maura, papa Ivan IV. u VII. stoljeću poslao opata Martina da donese u Rim kosti svetih mučenika iz Istre i Dalmacije.

– Crkva je bila najjača onda kad su ju progonili, jer progonstva su pročišćavala Crkvu. To samo govori o tome kako glavno polje naše kršćanske borbe nisu neki 'neprijatelji' izvana bez obzira na to kakvim sve strjelicama napadali i blatili Crkvu, nego je to polje naše kršćanske autentičnosti, naše vjernosti Evanđelju, našeg konkretnog življenja Isusove zapovijedi ljubavi. Progonstva su vrlo jasno pokazivala razliku između autentičnih vjernika i onih koji to nisu. Crkvi su davali snagu oni autentični, oni koji su bili spremni podnijeti određene patnje za Boga koga su osjećali živim u svom srcu. Oni su bili privlačna snaga za mnoge koji nisu poznavali Boga – kazao je biskup Križić.

U nastavku propovijedi kazao je kako je Crkva bila jaka kad su njezini članovi – biskupi, svećenici, vjernici – živjeli i svjedočili svoju vjeru autentičnim životom kakvim je živio Isus. Dodao je kako nam povijest jasno pokazuje kako Crkvi nisu bila najveća prijetnja progonstva, bez obzira na to kakva bila i od koga dolazila, nego mlaki i površni život njezinih članova.

– U prvim kršćanskim vremenima Crkva je bila progonjena, imala je velik broj mučenika, ali usprkos tomu broj kršćana rastao je začuđujućom brzinom. Više od osamdeset posto našeg naroda izjašnjavajju se kao vjernici, ali je nažalost kod mnogih ta vjera jedva vidljiva, a često posve neprepoznatljiva. Kako razumjeti da u našem narodu, koji je u ogromnom postotku vjernički, ima toliko nepravde, korupcije, manjka solidarnosti i nebrige za najjadnije kategorije našeg društva? Koliko je danas vjernika čija se vjera sastoji samo u tome da vjeruju da Bog postoji, ili kako se često čuje, da vjeruju da 'nešto postoji'? Od takve vjere nema mnogo koristi. Takva vjera nikoga ne će privući ili oduševiti za Boga – naglasio je mons. Križić.

Istaknuo je kako je najjača snaga kršćana oduvijek bio njihov autentičan kršćanski život, njihova svetost, te kako to mora biti i danas, glavna snaga Crkve, istaknuvši kako Crkvi drugo oružje ne treba. Kazao je da kad nedostaje svetosti i autentičnog kršćanskog života, Crkva gubi, ne daje pravo svjedočanstvo svom Gospodinu.

– Osrednja ili površna vjera ne daje čovjeku istinsku životnu snagu. Vjernici danas, barem kod nas, hvala Bogu, ne moraju krvlju svjedočiti svoju vjeru, ali moraju imati udjela u mučeništvu. Bez mučeništva nema autentičnog kršćanina. Ne radi se ovdje o mučeništvu krvlju, nego o mučeništvu ljubavi i služenja. I to je mučeništvo, jer košta mnogo. Ljubav i služenje u vlastitoj obitelji, savjesno služenje na radnom mjestu, autentično svjedočanstvo evanđeoskih vrijednosti u svim životnim situacijama. Ovo nije lako. Ali, kad osoba ima istinsku vjeru, iz nje će i crpiti snagu za ljubav i služenja, kao i za svaku žrtvu koja oplemenjuje ljudski život – rekao je mos. Križić.

Homiliju je zaključio istaknuvši kako je svetom Mauru vjera dala snagu za mučeništvo krvlju, potaknuvši da i nama njegov zagovor isprosi od Boga snagu ljubavi i služenja da prođemo ovom zemljom čineći dobro, da iza sebe ostavimo dobrote, plemenitosti i svakog blagoslova.

Na kraju svete Mise predslavitelj je pred svetčevim relikvijama izmolio molitvu sv. Mauru, a misno slavlje zaključeno je blagoslovom s relikvijama.