"Učimo i mi od Marije da u molitvi najprije mislimo na druge"

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je proslavljena, u četvrtak  15. kolovoza, u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori, misnim slavljem koje je predslavio sisački biskup Vlado Košić. Blagdanskom slavlju nazočili su i brojni hodočasnici, od kojih je dio pristigao pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline i okolnih mjesta, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti. Na početku sve okupljene i biskupa pozdravio je rektor svetišta preč. Paško Glasnović. On je biskupu, u ime svih župljana, čestitao 25. obljetnicu biskupskog ređenja te mu tom prigodom poklonio mitru i prsten. Homiliju sisačkog biskupa prenosimo u cijelosti.

- Draga braćo svećenici, dragi vjernici, dragi hodočasnici,

osobito pješaci iz Petrinje i Gline i okolice, braćo i sestre!

Danas je najveći Marijin blagdan: svetkovina Uznesenja BDM na nebo dušom i tijelom.

Kada molimo krunicu, ovaj blagdan je sadržan u otajstvima: koji je tebe, Djevice, na nebo uzeo i koji je tebe, Djevice, na nebu okrunio.

Radost ovogodišnje proslave Velike Gospe u našem biskupijskom marijanskom svetištu u Gori je da prvi puta nakon potresa 2020. ovu liturgiju prate zvona koja su ponovno zazvonila i zvone radosno u čast Gospe Velike.

Neka i naša srca radosno zvone danas u čast Gospe. Ona je na nebo dušom i tijelom uznesena, ona je na nebu okrunjena. Ako Bog da, imat ćemo i blagoslov obnovljene crkve – zajedno s kapelom sv. Ivana i sv. Pavla – i posvetu novog oltara u subotu, 28. rujna ove godine.

Malo po malo obnavljaju se naše srušene i oštećene crkve. I mi se tome radujemo. Postoje naime i oni koji se tome ne raduju. Zamislite, čuli smo izjavu jedne zastupnice u Hrvatskom saboru kako je nečuveno da je Katolička Crkva ravnopravna s drugim ustanovama u dobivanju sredstava za obnovu u potresu oštećenih objekata. Kao da smo još uvijek u onom najsurovijem komunističkom razdoblju progona Crkve. No, dobro je da se otkriju oni koji nam žele zlo, koji se ne raduju što se crkve i naše svetinje obnavljaju, pa ni kao spomenici kulture – jer su dio kulturne baštine koja pripada čitavom našem narodu – nego se dapače pitaju kako je to moguće da se i crkve grade i obnavljaju. Ta izjava, kao i ona jedne druge zastupnice da ju srce boli kad vidi kolike stotine mladih odlaze u crkvu, znak su dekadencije našega društva. Naše se zgrade obnavljaju, naše mogućnosti u tehnici, znanosti, sportu i kulturi rastu, ali naš duh nije očišćen niti sazrio, nego dapače potonuo, jad i bijeda!

A mi katolici se radujemo ne samo obnovi naših sakralnih objekata, naših crkvi, spomenika kulture i mjesta naših liturgijskih slavlja, nego se radujemo i kad vidimo da se grade srušene kuće, da se obnavljaju bolnice, otvaraju škole, završava auto-cesta… Sve što se gradi na korist ljudima i naša je radost, i zato nam je tim više neshvatljivo da netko ne želi da se obnavljaju crkve!

A one su ne samo naša hrvatska kulturna baština, kojom bismo se trebali ponositi i čuvati je, obnavljati i ponovno graditi kad se sruše, nego crkva je i kuća Božja, mjesto našeg susreta s Bogom i zato nam je crkva draga, ona je mjesto gdje želimo biti, kamo hrlimo da tu Boga slavimo i njegove svece, primamo svete sakramente i iskazujemo u molitvi i u pobožnostima svoju privrženost Gospodinu.

Radosno mogu reći kako će ove godine, za svega tri tjedna, svoj rad započeti i Katolička osnovna škola u Sisku, kao i Katolička opća gimnazija u Popovači. Htio bih to istaknuti jer nailazimo na poteškoće i nerazumijevanje čak i nekih katolika. Mnogi nemaju nikakve ili veoma šture a često i posve krive informacije, što su to katoličke škole. Mislim da je netko namjerno posijao zlo sjeme ne želeći da se to dogodi. Valja mi zato reći kako Katolička Crkva, prema Ugovoru sa Svetom Stolicom ima pravo sudjelovati u obrazovanju i odgoju djece i mladih, otvarati osnovne i srednje škole, predškolske ustanove i visoke škole i učilišta. Sve je dakle po zakonu i predviđeno čak međunarodnim ugovorima. I to nisu vjerske škole u kojima bi Crkva obrazovala i pripremala svoje buduće službenike, svećenike i časne sestre. Ne, to su škole jednake javnim državnim školama, sa svim onim što škola, bilo osnovna bilo srednja, mora imati – dakle, programima i sadržajima jednakima ostalim takvim školama, ali ima još jedan dodatak, a to je da nosi katolički identitet.

A svi smo mi, bili mali ili veliki, mladi ili stari, u Marijinoj školi. Taj je izraz upotrijebio veliki papa sv. Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris Mater – Majka Otkupiteljeva. Što to znači?

Najprije da smo Mariji blizu, da smo s njom. Drugo, da dopustimo da nas ona uči moliti, da molimo s njom i poput nje. Ona je, kako je već naučavao sv. papa Pavao VI. u enciklici Marialis cultus: Virgo orans – Djevica koja moli. I isticao je kako ona moli i zagovornu molitvu – kada posreduje za druge, poput njezine molbe Sinu u Kani Galilejskoj; ona je i moliteljica koja hvali Boga – kao kod Elizabete kad pjevajući moli Veliča duša moja Gospodina, kojom molitvom naprosto veliča Boga koji joj je učinio velika djela. Ona je naposlijetku i moliteljica, zajedno s apostolima, za dar Duha Svetoga, kad čeka Pedesetnicu i silazak Onoga kojeg je Gospodin Isus obećao i nazvao ga Parakletom – Braniteljem.

I naša molitva neka bude, najprije za druge: molimo danas za naše ukućane koji su možda sami i bolesni, molimo za djecu i mlade koji su možda na krivom putu, molimo za naše bližnje, a posebno za narode koji trpe ratna razaranja i ubijanja, progonstvo i neizvjesnost čak za vlastiti život. To je zagovorna molitva. Stoga i Mariju nazivamo našom Zagovornicom. Učimo i mi od Marije da u molitvi najprije mislimo na druge.

Neka naša molitva bude poput Marijinog Magnificata, veličajmo Gospodina, zahvaljujmo mu, nemojmo se samo tužiti i moliti za ovo i ono, nego jednostavno ga hvalimo jer on nam neprestano čini velika djela, on raspršuje oholice umišljene i uzvisuje neznatne, on gladne napunja dobrima a bogate otpušta prazne… zato budimo i mi maleni s Marijom, budimo neznatni službenici Gospodnji, oni koji ne drže do sebe, oni koji nisu sami sebi najvažniji već se brinimo za naše bližnje, za one koji su nam povjereni… Roditelji, zahvaljujte za svoju djece! Djeco, zahvaljujte za svoje roditelje! Učitelji, zahvaljujte za svoje učenike; učenici zahvaljujte za svoje učitelje! Poslodavci, zahvaljujte za svoje radnike; radnici, zahvaljujte za svoje poslovođe i vlasnike poduzeća!

I kao najviši oblik molitve je molitva za Duha Svetoga. To je tzv. prosna molitva, u kojoj se nešto moli od Gospodina. No, Marija s apostolima ne moli za zdravlje, za dug život, ne moli za svoje neke osobne i sebične ciljeve, ne. Ona moli da siđe Duh Sveti, Duh Istine, Duh Branitelj, onaj koji je obećan da će nas uvesti u svu Istinu, koji će nas zemaljskim putem voditi da sretno stignemo svome vječnom cilju.

Marija je okrunjena Kraljica neba i zemlje. O tome govori čitanje iz Knjige Otkrivenja (Otk 12). Nju sveti pisac prikazuje okruženu s 12 zvijezda, što je simbol neba koje joj služi jer je njegova kraljica. Nju Otkrivenje prikazuje s mjesecem pod nogama jer mjesec je simbol noći i tame; ona je pobijedila zloga, ona nije pod vlašću vladara tame nego je sva obučena u sunce, u svjetlost. Pobjeda Marijina je zapravo njoj darovana. Zato se u krunici kaže, kad se spomene Isus: „koji je tebe na nebo uzeo“. Isus je taj koji je pobijedio zloga. On uzima i kruni svoju majku jer biti u nebu i primiti milost Božju nije nagrada za naš trud nego dar, nezasluženi Božji dar. Marijina pobjeda je u poniznosti kojom se dala obdariti Božjim izabranjem i Božjom pobjedom. Ona zna da je neznatna, da je nevažna, a opet za sve nas postala je najvažnija uz svoga Sina jer bez nje mi ga ne bismo primili. Bog nas ispunja svojim darovima ako vidi da smo ponizne duše.

Marija sebe naziva neznatnom službenicom Gospodnjom, ali je svjesna da će ju budući naraštaji zvati blaženom. I mi smo, braćo i sestre, naraštaj koji je jedan u nizu nakon života BDM na zemlji koji ju blagoslivlja, koji ju štuje i naziva blaženom. Tu je blaženost njoj udijelio Gospodin i štujući Mariju mi se klanjamo Bogu jedinome i zahvaljujemo mu što nam je darovao Mariju, i po njoj Isusa, našega Spasitelja.

Nos cum prole pia, benedicat Virgo Maria – s dragim Sinom neka Djeva Mati blagoslov nam udostoji se dati!

Amen.