Uočnica proslave ludbreške 'Svete nedjelje': 'Poput krvi, Božja riječ u sebi nosi život i uvijek je svježa'

Povodom proslave ludbreške 'Svete nedjelje', dan uoči proslave Predragocjene Krvi Kristove u subotu 5. rujna, u euharistijskom svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, u Zavjetnoj kapeli na otvorenom, svetu Misu predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš, u zajedništvu s biskupom u miru Josipom Mrzljakom i velikim brojem svećenika, izvijestila je Varaždinska biskupija.

– Iskrena vam hvala što ste u ovim neprilikama širenja bolesti ipak došli u zagrljaj ljubavi Božje. Na hodočašće se odlazi iz vjere koja na ovom mjestu ponajprije želi osluškivati otkucaj ljubavi Božje. Čovjek, ozračen tom ljubavlju, spreman je na klicanje, zahvalnost prema Gospodinu, iz čijeg se probodenog srca izlila cijena našeg spasa. Bilo te ljubavi želi ući u svako ljudsko srce, kako bi ga vodilo kroz nevolje, bolesti, žalosti, tjeskobe života. Želio bih da se to dogodi svima nama – rekao je prije početka svete Mise domaćin, mons. Josip Đurkan.

Varaždinski biskup Bože Radoš u homiliji je progovorio o isprepletenosti krvi i života. Kad promišljamo o krvi, mons. Radoš govorio je o tome da je to uvijek izričaj ljubavi prema drugom, prema životu. Uz dobrovoljne davatelje krvi koji su spremni dati dozu svoje krvi kako bi pomogli drugom, ima i onih koji su spremni izliti svoju krv kako bi započeo jedan novi put, novi život obitelji, naroda.

– Uvijek je to gesta koja pokazuje duboku čežnju čovjeka za životom. Onaj tko prolijeva krv iz ljubavi, uvijek govori da je život najvrjedniji. Svjestan je, ako daje krv iz ljubavi, da netko taj glas čuje, da taj glas dopire do neba. I to je najsnažniji glas čovjeka na zemlji. Krv koja je prolivena iz ljubavi, dopire do Božjih ušiju, do Božjega srca – kazao je biskup.

U Svetom pismu, rekao je mons. Radoš, krv znači život, ona je slika, simbol života; i dodao je kako 370 redaka govori o Krvi Kristovoj, kao da je to mreža života koja povezuje cijelo tijelo Božje riječi. Jer Božja  riječ u sebi nosi život, ona je uvijek svježa; i oni koji ju slušaju s vjerom, bivaju priključeni na taj božanski život.

Pozvavši vjernike da zaustave pogled na Krvi koja viče snažnije od krvi Abelove, pravednika koji je ubijen iz mržnje, iz osvete, biskup je poveo na dva mjesta na kojima Isus govori o krvi: na mjesto intime, na stol Posljednje večere i mjesto sirovosti ljudskog života, na Kalvariju.

– Mi često pobjegnemo od naših svakidašnjih iskustava ovakvog druženja. Isus svoje učenike poziva, sjeda s njima za stol, uzima čašu i čini gestu zahvale prema Bogu, te 'nazdravlja'. Da, kad nekoga pozovemo da dođe k nama, u kuću, da sjedne s nama za stol i da mu ponudimo piće, što želimo? Želimo da u toj čaši, u šalici kave ili čega drugoga što ponudimo, drugom ponudimo sebe, ponudimo mu  priču. Priča je najljepša kad ljudi dođu jedni drugima na razgovor, na 'čašicu razgovora', na čašu pića. Ma, nije piće ono čega smo žedni, žedni smo blizine drugoga, k njemu se želimo približiti, iznijeti mu ono što u sebi nosimo, povezati se s njim, uspostaviti jednu dublju vezu, dublju komunikaciju – rekao je biskup.

Nakon svete Mise, varaždinski biskup i hodočasnici ophodom oko oltara u Zavjetnoj kapeli, gdje je izložena relikvija Predragocjene Krvi, iskazali su štovanje Predragocjenoj Krvi Kristovoj.