[FOTO] Završena Godina Božje riječi u Požeškoj biskupiji

[FOTO] Završena Godina Božje riječi u Požeškoj biskupiji

Biskup Škvorčević pozvao je vjernike da zahvale Bogu na svemu što nam je Bog darovao tijekom spomenute Godine.

Autor
Laudato/D.T.
Fotograf
Požeška biskupija
Objavljeno:
 
23.11.2020 08:08

 

Posljednje nedjelje liturgijske godine, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenog 22. studenog, biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije Avilske predslavio je u požeškoj katedrali svečano euharistijsko slavlje kojim je završila i Godina Božje riječi u Požeškoj biskupiji, javlja Tiskovni ured Požeške biskupije. Pozdravio je nazočne rekavši da nas svetkovina Krista Kralja podsjeća na to kako je Isus Krist svojim djelom spasenja čovjeka i sve stvoreno uspostavio u konačno stanje punine postojanja, ostvarene u Bogu, te da mu na tom djelu danas vjerničkim srcem želimo zahvaliti.  

Potom je podsjetio na to kako je papa Franjo odlučio da treću nedjelju kroz godinu slavimo kao Nedjelju Božje riječi, što nas je potaknulo da od 26. siječnja do 22. studenog slavimo Godinu Božje riječi u Požeškoj biskupiji. Za njezin završetak uputio je vjernicima Pismo u kojem je zahvalio svima, a napose liturgijskim čitačima koji su se tijekom navedenog vremena jednom tjedno okupljali kako bi po metodi 'lectio divina' usvajali Božju riječ, molili na njezin poticaj, od nje živjeli te na svetoj Misi bili ne tek čitači nego navjestitelji Božje riječi koja je u njihovim srcima odjeknula. Pozvao je nazočne da zahvale Bogu na svemu što nam je Bog darovao tijekom spomenute Godine. Još je podsjetio na to kako je danas i spomendan sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, te je katedralnom zboru čestitao njihovu zaštitnicu.

Homiliju je biskup započeo govoreći kako vjeruje da poneki i od prisutnih osjećaju poteškoću s obzirom na govor o Isusu Kristu kao Kralju. 

- Naime, suvremena kultura snažno je antropocentrična. U njezinu virtualnom pristupu svijetu, omogućenu digitalnom tehnologijom, kao da se potvrđuje apsurdnost stvarnosti i Božja šutnja. Znakovite su riječi Jacquesa Monoda, francuskog biologa i filozofskog pisca, dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 1965. godine, u knjizi 'Slučaj i nužnost'. Razmatrajući posljedice novovjekovnih znanosti, osobito biologije za religiju, etiku i društvo, on piše: 'Čovjek sada zna da se poput kakva ciganina nalazi na rubu svemira u kojem mora živjeti. U svemiru gluhom na njegove muzike, ravnodušnom na njegove nade, na njegove boli i njegova zlodjela. Kad promatram kratko trajanje života, uronulog u vječnost koja mi prethodi i koja iza mene slijedi, mali prostor koji ispunjam oko neizmjernih prostora koje ne poznajem, i koji mene ne poznaju, zatečen sam, zadivljen vidjeti me ovdje, a ne ondje. Tko me je stavio ovdje?' – citirao je mons. Škvorčević. 

Zatim je biskup nastavio kako naspram pristupa suvremene kulture vjernik iz Božje objave ima mogućnost prepoznati duboki smisao povijesti i vidljive stvarnosti koja ga okružje. Dodao je kako ulomak iz Knjige Ezekijela proroka prikazuje Boga klasičnom slikom pastira i kralja. 

– Već je Homer nazivao suverene 'pastirima nacija'. Prorok predstavlja njihovu dvostruku, tamnu i svijetlu sliku. Ljudski pastiri često su sebični i interesno usmjereni prema ovcama, više su najamnici i borci za vlastitu dobit nego zaljubljeni branitelji stada, kako prikazuje prvi dio današnjeg prorokova ulomka. No, druga je njegova slika svijetla, preuzima ju i Isus u Ivanovu evanđelju kao veliki Pastir i čuvar naših duša, prisutan u svom stadu s ljubavlju i snažnim osjećajem za ovce. On je vođa koji ih prati na putu, kako ga ocrtava i današnji otpjevni psalam, kraljevstvo koje se očituje Njegovim vlastitim darivanjem na križu, kako tumači Ivan u prikazu Isusove muke. Valja uočiti glagole Gospodinove brige za ovce, navedene u današnjem prvom čitanju: 'tražiti, liječiti, poći u potragu za ovcama, skupiti raspršene, dovesti ih na pašnjake, odmoriti ih, tražiti izgubljenu, dovesti zalutalu, povezati ranjenu, liječiti bolesnu, napasati ih' – kazao je mons. Škvorčević u propovijedi. 

Biskup se potom osvrnuo na naviješteno Evanđelje te je kazao da završni dio ulomka iz Knjige Ezekijela proroka pripravlja veličanstvenu scenu kralja-pastira u današnjem Evanđelju: 'A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: 'Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!' Istaknuo je da smo tako uvedeni u dva dijela Matejeva evanđeoskog prikaza, paralelne i suprotstavljene slike: jedna tamna, a druga svijetla. 

– Ako prvo današnje čitanje slavi imanentnu prisutnost Gospodina usred svog naroda, ovaj svečani evanđeoski scenarij uzvisuje njegovu onostranost koja nam pomaže otkriti duboki smisao povijesti, ono što nazivamo eshatološkim. Nije slučajno da se navedeni evanđeoski odlomak naziva 'posljednjim sudom', premda bi ga bilo točnije nazvati jednostavno 'sudom' koji Božja onostrana riječ proglašava nad poviješću i u povijesti. Smisao koji Bog želi dati povijesti, na koji također poziva čovjeka, nalazi se samo u ljubavi čije se prvenstvo trajno provlači u evanđeoskom viđenju stvarnosti. Gospodin je sav zauzet na ovom projektu radosti, ljubavi i bratstva, šaljući među nas Sina, ali od svih traži naš vlastiti doprinos. Njegov poziv slijedi onaj tko ljubi bližnjega, prihvaćajući tako Božji projekt spasenja, možda to i ne znajući teoretski i praktički, kako naglašava postavljeno pitanje Sudcu u Evanđelju: 'Kada te vidjesmo gladna, žedna, stranca, gola…?' – istaknuo je biskup. 

U nastavku propovijedi kazao je kako ljubavlju postajemo transcendentni, onostrani kao Bog, ulazimo u 'život vječni' i pomažemo povijesti u njezinoj eshatološkoj poveznici, zacrtanoj od Boga. Zapitao se koliko je ohrabrujuće i poticajno sve to čuti u Mjesecu siromaha u našoj Požeškoj biskupiji. Dodao je kako siromasi čekaju da nam na svoj način otvore vrata onostranosti kako ne bismo ostali prikovani za ono malo ovozemaljskoga.

– To je perspektiva u kojoj sv. Pavao čita dramu povijesti u naviještenom odlomku iz Prve poslanice Korinćanima, posvećenoj sudbini cjelokupne postojeće stvarnosti. I po apostolu, dvije su razine čovječanstva: ona Adama grješnika, smrti i osame, i ona novog Adama, Krista, prvijenca života i slave za sve one koji prianjaju uz Njega, tvoreći s Njim jedno jedino tijelo. Konac ovog dvoboja poznat je i naznačen u Pavlovu prikazu globalnog bitka čiji se različite razine spajaju u savršenom jedinstvu s Bogom. 'Najprije Krist', a zatim kršćani, kaže Pavao, koji su vrlo sugestivno opisani kao 'oni koji pripadaju Kristu'. Slijedi zatim velika i konačna bitka sa svim onim što nasrće na sjaj stvorenja i bitka: 'vrhovništva, vlasti, sile, neprijatelji, smrt', i tako će na kraju Krist sve podložiti Bogu i sve će u Bogu pronaći svoju puninu i nerazorivu vrijednost. Isus Krist kraljuje tako da oslobađa stvorenje za puninu njegova postojanja u Bogu – rekao je mons. Škvorčević.

Završavajući homiliju, biskup je istaknuo kako su važnost Boga, važnost čovjeka, važnost povijesti i svemira tri teme proslave Krista, Kralja svega stvorenog. Dodao je kako nas današnja svetkovina potiče da tražimo neupitni Božji suverenitet, ne u daljini nego u čovjekovoj blizini, u  njegovoj nutrini. 

– Sveti Augustin u svojim 'Ispovijestima' zapisao je ovo: 'Bio si u meni, a ja sam bio izvan sebe i tu sam Te tražio, nasrćući nečisto na lijepa bića koja su Tvoja stvorenja. Ti si bio sa mnom, ali ja nisam bio s Tobom; držala su me daleko od Tebe stvorenja koja bez Tebe ne bi uopće postojala. Ti si me zvao i vikao sve dok nisi probio moju gluhoću. Ti si sijevnuo i rasvijetlio me svojim svjetlom da bi odstranio moju sljepoću. Dodirnuo si me i gorim od želje za Tvojim mirom'. Neka takvom svojom prisutnošću Isus Krist vlada i u svima nama te bude naša konačna punina u vječnosti – zaključio je biskup u propovijedi. 

Nakon popričesne molitve biskup je pozvao okupljene vjernike da upute Bogu zahvalne poklike za sve milosti koje nam je dao u Godini Božje riječi, nakon kojih su svi oni odgovarali pjevajući geslo: 'Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka', i na kraju zajedno s njim izmolili su Molitvu u Godini Božje riječi. Na svršetku slavlja biskup je potaknuo sudionike svete Mise da s ovog slavlja ponesu uvjerenje kako je Božja riječ svjetlo u tami duše, utjeha u žalosti, snaga u nemoći, pokretač ljubavi te da trajno prijateljuju sa Svetim pismom. Zaželio je da Krist Kralj svega stvorenog snagom svoje pobjede nad smrću bude sa svima njima, napose u opasnosti ugroze koronavirusa u kojoj se nalaze.
 

Fotogalerija

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: