Blizina Pape u godini distanciranja

Papu Franju je 2020. godine, kao i svakog od nas, duboko obilježila pandemija. Bez putovanja, s malo općih audijencija na kojima su mogli sudjelovati ljudi na kraju ljeta, što je potom ponovno prekinuto dolaskom drugog vala zaraze, javna liturgijska slavlja u smanjenom obliku, uz sudjelovanje malih skupina vjernika, piše Vatican News, a prevodi portal Fratellanza umana.

Nedostajao je svakodnevni kontakt s ljudima, fizički kontakt zagrljaja, rukovanja, šaptanja riječi sa suzama u očima, blagoslova uz dodir glave, pogleda koji se ukrštaju i susreću. Čak je i Franjo na svoj način svoju misiju morao izvršavati smartworkingom, ostajući kod kuće, povezujući se na virtualni način i povećavajući telefonske kontakte, piše.

Proteklu godinu pape Franje obilježile su riječi njegove pobudnice 'Querida Amazonia', koja je sintetizirala razlučivanje Sinode u listopadu 2019. godine, a objavljena je uoči samog izbijanja pandemije. Ona je snažan podsjetnik da se pogleda u ono što se događa u toj zaboravljenoj regiji. Upućivanje na konkretne načine za humanu ekologiju koja u obzir uzima siromašne, za unapređenje kultura i za misijsku Crkvu s amazonskim licem. Potom, čim se učinilo da Covid-19 obećava zatišje, barem u Italiji, Franjo nastavlja opće audijencije s vjernicima nudeći im ciklus kateheza o tome kakvu budućnost želimo graditi nakon pandemije. Konačno, prošlog listopada darovao nam je novu encikliku 'Fratelli tutti', koja upućuje na bratstvo i socijalno prijateljstvo kao odgovor na sjene mržnje, nasilja i sebičnosti koje ponekad prevladavaju u našem ne samo od koronavirusa napaćenom svijetu nego takvome i od ratova, nepravdi, siromaštva, klimatskih promjena.

Simboličan događaj protekle godine u sjećanju svih nas ostao je onaj od 27. ožujka, uz 'Statio Orbis', utjecanje Bogu da intervenira i pomogne čovječanstvu pogođenom pandemijom: Franjo sam na kiši, na Trgu svetog Petra, pustom i praznom kao nikad prije, a istodobno nikad tako punom zahvaljujući milijunima ljudi povezanima širom svijeta kako bi molili u tišini. Papa se polako uspinje širokim stubama do crkvenog predulaza gdje nas podsjeća da smo svi u istoj barci, nesposobni spasiti se sami; ljubi noge raspela iz crkve San Marcello, koje su Rimljani nosili u povorci za izbavljenje od kuge; Papa blagoslivlja grad i svijet Presvetim Sakramentom dok se u pozadini čuju sirene hitne pomoći u Rimu paraliziranom lockdownom.

No, bio je tu još jedan svakodnevni događaj, nešto manje upečatljiv, ali ipak važniji, koji je Franji omogućio da u vrijeme straha i neizvjesnosti bodri milijune ljudi širom svijeta tijekom prvog dijela 2020. godine. Bila je to dnevna Misa koja se slavila u kapeli Doma Santa Marta u 7 sati ujutro: tri mjeseca Petrov nasljednik tiho je kucao na vrata naših domova, nije nas pozivao da slušamo sjajne govore ili duge kateheze, već prije svega da slušamo riječi Svetog pisma, komentirane kratkim homilijama iz srca, nakon čega bi uslijedilo, nakon euharistijskog slavlja, nekoliko minuta tihe adoracije pred Presvetim. Svakog jutra, svakog podneva ili svake večeri, ovisno o vremenskim zonama, mnoštvo, mnogo ljudi, čak i liturgijskih nepraktičara i nevjernika, priključili bi se radiju, TV-u, streamingu, slušajući poruku Evanđelja i glas rimskog biskupa koji je postao župnikom svijeta.

A ako su nas 27. ožujka dotakli Papini prizori s Trga, to su još više učinili prizori mnogih vjernika od Amerike do Europe, od Kine do Afrike, koji su tijekom posvećenja klečali pred ekranom ili pametnim telefonom. Bitna trezvenost tih slavlja kojima su prethodile kratke molitve za kategorije koje je Covid-19 najviše pogodio, bila nam je društvo, pružala tračke nade, pomagala nam moliti, osjećati se manje samima, manje izoliranima, manje napuštenima. Blizina Božjem narodu, pratnja ostvarena Misama uz prijenos u svim dijelovima svijeta, jasno je stavila do znanja što za Papu znači biti pastir sveopće Crkve, zagovornik ranjenog čovječanstva, svjedok Evanđelja, koji je na djelu u cijeloj ljudskoj obitelji na toliko često nepredvidljivih i skrivenih načina.