Kongregacija za nauk vjere: Crkva ne može dati blagoslov istospolnim zajednicama

Kongregacija za nauk vjere negativno je odgovorila na dvojbu (dubia) može li Crkva dati blagoslov istospolnim zajednicama. Cijeli dokument prevodimo u cijelosti:

U nekim crkvenim krugovima šire se planovi i prijedlozi blagoslova za istospolne zajednice. Nerijetko su ovi projekti motivirani iskrenom spremnošću dobrodošlice i praćenja homoseksualnih osoba, kojima se predlaže put rasta u vjeri, 'tako da oni koji očituju homoseksualnu sklonost mogu imati potrebnu pomoć da u potpunosti razumiju i shvate volju Božju u njihovom životu'.

Na tom putu, slušanje Božje riječi, molitva, sudjelovanje u crkvenim liturgijskim obredima i djela milosrđa mogu igrati važnu ulogu u podupiranju opredjeljenja za upoznavanje vlastite povijesti i slobodnog i odgovornog pristajanja na krsni poziv, jer 'Bog ljubi svaku osobu, pa tako i Crkva', odbacujući svaku nepravednu diskriminaciju.

Među liturgijskim obredima Crkve, sakramentali su od posebne važnosti, 'sveti znakovi kojima se, uz određeno oponašanje sakramenata, označavaju i, na zahtjev Crkve, postižu prije svega duhovni učinci. Kroz njih su ljudi spremni primiti glavni učinak sakramenata i posvećuju se razne životne situacije'. Katekizam Katoličke crkve precizira, dakle, da 'sakramentali ne daju milost Duha Svetoga na način sakramenata; ali kroz molitvu Crkve pripremaju se za primanje milosti i raspoloženje za suradnju s njom' (br. 1670).

Sakramentalima pripadaju blagoslovi, s kojima Crkva 'poziva ljude da slave Boga, poziva ih da traže njegovu zaštitu, potiče ih da zasluže, u svetosti života, njegovo milosrđe'. Štoviše, 'uspostavljeni na određeni način oponašajući sakramente, oni se uvijek i uglavnom pozivaju na duhovne učinke, koje dobivaju na zahtjev Crkve'.

Slijedom toga, posljedično da bismo bili u skladu s prirodom sakramentala, kada se na neke ljudske odnose zaziva blagoslov, potrebno je - uz ispravnu namjeru onih koji u njemu sudjeluju - da se blagoslovljeno objektivno i pozitivno naredi primiti i izraziti milost, prema Božjim planovima upisanim u Stvaranje i potpuno objavljenim od Krista Gospodina. Stoga su samo one stvarnosti kojima je samo po sebi naređeno da služe tim planovima kompatibilne sa suštinom blagoslova koji im daje Crkva.

Iz tog razloga nije dopušteno davati blagoslov vezama, pa čak ni stabilnim partnerstvima, koja uključuju seksualnu praksu izvan braka (to jest, izvan neraskidive zajednice muškarca i žene otvorene u sebi za prenošenje života), kao što je slučaj s istospolnim zajednicama. Prisutnost u takvim odnosima pozitivnih elemenata, koji sami po sebi trebaju biti cijenjeni i vrednovani, ne mogu biti tema rasprave i time ih učiniti legitimnim predmetima crkvenog blagoslova, budući da su ti elementi u službi neurednog zajedničkog života unije koja nije određena prema planu Stvoritelja.

Nadalje, budući da su blagoslovi na osobama povezani sa sakramentima, blagoslov homoseksualnih zajednica ne može se smatrati dopuštenim, jer bi na neki način predstavljao oponašanje ili referencu analogije s bračnim blagoslovom, koji se zaziva na muškarca i ženu koji se ujedinjuju u sakramentu ženidbe, jer 'nema temelja za asimiliranje ili uspostavljanje analogija, čak ni onih udaljenih, između homoseksualnih zajednica i Božjeg plana za brak i obitelj'.

Izjava o nezakonitosti blagoslova zajednica među osobama istog spola stoga nije i ne namjerava biti nepravedna diskriminacija, već podsjećanje na istinu liturgijskog obreda i onoga što duboko odgovara suštini sakramentala, baš kao što je i namjera Crkve.

Kršćanska zajednica i pastiri pozvani su s poštovanjem i delikatnošću prihvatiti ljude homoseksualnih sklonosti i pronaći najprikladnije načine u skladu s crkvenim naukom naviještanja Evanđelja u njegovoj punini. Oni istodobno prepoznaju iskrenu blizinu Crkve - koja se moli za njih, prati ih, dijeli njihov put kršćanske vjere - i prihvaća njihova učenja s iskrenom otvorenošću.

Odgovor na predloženu sumnju ne isključuje blagoslove koji se daju osobama homoseksualne sklonosti koje očituju volju za životom u vjernosti otkrivenim Božjim planovima kako je predloženo u crkvenom učenju, ali proglašava bilo koji oblik blagoslova nezakonitim koji zakonski priznaju njihove zajednice. U ovom bi slučaju blagoslov zapravo očitovao namjeru da se pojedine osobe ne povjere Božjoj zaštiti i pomoći, u gore spomenutom smislu, već da se odobri i potakne izbor i način života koji se ne može prihvatiti na način kako je određeno po otkrivenim Božjim planovima.

Istodobno, Crkva podsjeća da sam Bog ne prestaje blagoslivljati svako svoje hodočasničko dijete na ovome svijetu, jer za njega smo 'važniji od svih grijeha koje možemo učiniti'. Ali on niti blagoslivlja niti može blagoslivljati grijeh: blagoslivlja grešnog čovjeka, tako da može prepoznati da je dio njegova plana ljubavi te dopušta da ga On promijeni. Doista, on nas 'prihvaća takve kakvi jesmo ali nikada ne ostavlja takvima kakvi jesmo'.

Iz gore spomenutih razloga Crkva nema, niti može raspolagati snagom da blagoslivlja zajednice osoba istog spola u smislu koji je gore shvaćen.

Vrhovni poglavar papa Franjo, tijekom audijencije izrečenom dolje potpisanom tajniku ove kongregacije, obaviješten je i dao je svoj pristanak na objavljivanje gore spomenutog Responsum ad dubium (odgovor na pitanje), s pripadajućim objašnjenjem.